Da vam pričam priču o nesretnom životu nije zanimljivo.Svi smo bili tu.Svi smo prošli kroz neki pakao o kojem ćutimo.Želim vam pričati o jednoj posebnoj osobi.O osobi koja prostoriju ispuni entuzijazmom.Bili smo drugovi.Samo drugovi kunem se.Držali smo se za ruke,razmjenjivali tajne i pisali kasno u noć.Gledali smo se dugo a tišina nam je sasvim prijala.Bili smo drugovi.Bili.Pričam vam u prošlom vremenu.Uhvatio me oko struka i približio me svojim usnama za kojim sam žudila.Sklopila sam oči i bila sam negdje drugdje.U njegovim rukama,tamo gdje sam odavno htjela da budem.U sred poljupca sam se nasmijala.Bila sam potpuno sretna i ispunjena.Bio je pomalo nervozan što se tiče našeg prvog poljupca.
„Ti si jedina djevojka koju ne mogu normalno da poljubim."
Nisam sigurna da li sam to trebala shvatiti kao kompliment ali tu sam se samo nasmijala.Kraj njega osmijeh mi nije silazio sa lica.Više nismo bili drugovi.Bila sam njegova.Opet vam pričam u prošlom vremenu.Bila sam.Sad nismo ništa.Rekli smo da smo opet drugovi ali kakvi drugovi.Drugovi se ne gledaju na ovaj način na koji se mi gledamo.Ima nešto više od drugova a premalo za ljubav.Nedifinisano.Sad sjedim čutke i slušam Merlina,vraćam film unazad.Vrtim film u glavi poput ringišpila.Šta smo sve mogli ali nismo.Ostati će uvijek pitanje zašto.
YOU ARE READING
Ringišpil
RomanceUgasila sam svoje svjetlo kako bih zagrlila tvoj mrak.Moj smiraj i nemir.Moj prijatelj i moja ljubav.Evo ovdje ću vam pisati o osobi koja je potpuna drugačija od ostalih.Pisati ću kratke poezije i priče o njoj. *inicijali voljene osobe*