On je svoju tugu utapao u alkohol i cigarete a ja u poeziju i čokoladice.Dva svijeta smo različita.Svidio mi se baš takav jeste.Nasmijani dječak sa najljepšim očima.Nije on bio loš momak,to se ne može reči za njega.On je dobar momak sa lošim navikama.
„Nemoj to da radiš uništavaš se.Nije to dobro."
„Ma neću.Ja ponekad zapalim.Čisto onako."
Čisto onako je bilo dovoljno da se navučeš i da postaneš ovisan.Kao što sam i ja postala na njegove ruke,riječi.Dan bez njega je sasvim običan dan.Stalno sam mislila na njega i na to kako sam ga povredila svojim riječima.
„Moramo se distancirati."
Dragi čitaoci,misliti ćete da sam ja kriva u svemu o ovome.Misliti ćete da sam zapravo mogla da budem s njim i budem sretna,ali to je poput neke zabranjene ljubavi.Možda shvatite o čemu pričam.Htjela sam ja sve sa njim,htjela sam da hodamo kroz grad i budalešemo kao da nikoga nema,htjela sam da me poljubi pored patrije i da se smijemo našim glupostima.Htjela sam njega.No više i nije bitno što ja želim.Nije ni bitno šta smo sve mogli. Bitno je da mi se desio.
YOU ARE READING
Ringišpil
RomanceUgasila sam svoje svjetlo kako bih zagrlila tvoj mrak.Moj smiraj i nemir.Moj prijatelj i moja ljubav.Evo ovdje ću vam pisati o osobi koja je potpuna drugačija od ostalih.Pisati ću kratke poezije i priče o njoj. *inicijali voljene osobe*
