flower crown » 2nd season

first

- Ne slažem se.. Hhh, mama, želim haljinu koja neće biti bijela. Gle, ne želim... - prošaputala sam dok sam gledala kroz hrpu vjenčanica. - Možda ružičastu? Prljavu ružičastu? - nasmijala sam se od uha do uha, dok sam prešla jezikom preko suhih usana. 

- Dušo. Običaj je da mlada nosi bijelu haljinu.. To predstavlja vjenčanje.. Brak dvije osobe dušo. - uzdahnula sam i pogledala u mamu. Hh, da mama, razumijem da je to brak dvije osobe.

- Bijela boja znači nevinost.. A ja to nisam, i ne želim nositi bilo što takvo. Poštuj moju odluku. To je ipak moj dan, zar ne? - uzdahnula sam i prošla rukom kroz dugu kosu. Ona je klimnula glavom i polako prošla rukom kroz haljine. 

- A ova? - podigla je žućkastu haljinu i nasmijala se. Uzdahnula sam i prošla rukom kroz kosu sa laganim osmijehom. Haljina je bila lijepa. No sve ovo nije štimalo. Nisam se osjećala sretnom, ni uzbuđeno. Uzdahnula sam ponovno i pogledala u svoja stopala.  - Je li sve uredu, dušo? Izgledaš mi depresivno ovih dana? - prošaputala je i prišla mi, prolazeći prstima preko mojih leđa. 

 - Ma sve je uredu. Malo sam.. Pa ne znam. Vjenčanje se bliži, a ja.. Uzbuđena sam ali ono. Razumiješ.. Nervozna sam.. - ona je naravno klimnula glavom i priljubila svoje usne na moje čelo. Brzo sam uzela jednu od haljina i pojurila prema kabinama za presvlačenje. Brzo sam se presvukla. Prsti su mi prelazili preko materijala i mogu priznati da sam teško disala. Ne zato jer sam bila oduševljena haljinom nego.. Njim. Njegove prodorne smeđe oči su gledale u moje, držao je ruke čvrsto na svojim prsima i zadhrtala sam. Okrenula sam se brzinom svjetlosti jer sam morala provjeriti. Morala sam provjeriti da li je to on ili mi se samo pričinjava. Njegovo lice je bilo drugačije. Primjetila sam čak i par bora i shvatila da je njemu više od trideset godina. Gledao me je lagano, nije tu bilo ljutnje. Ni prevelike sreće. U njegovim očima sam vidjela razočaranje i povrijeđenost..  Ipak sam stojala pred njim u vjenčanici. Planirala sam vjenčanje sa nekim. A to nije bio on. I ne sjećam se koliko dugo smo gledali jedno u drugog, no on je prekinuo šutnju.

- Udaješ se.. - možda je to bilo i pitanje no zvučalo je kao najobičnija konstatacija. Prošao je rukom kroz neurednu kosu, mislim da je glavu brijao ili mu je bila obrijana, jer sam nazirala dio obrijane glave. Prešao je jezikom preko usnice koja je sigurno bila suha. Uhvatila sam sebe kako ga proučava. Nakon toliko godina. Napokon je bio tu, ispred mene, stojao je tu ispred mene, a ja nisam imala što da mu kažem. Da, osjećala sam se krivom. Nisam ga čekala iako sam mu obećala svu ljubav svijeta. Nisam ispunila obećanje, nisam ispunila obećanje koje sam mu dala. Osjetila sam kako mi koljena klecaju no on nije ništa rekao. Radio je isto što i ja, proučavao je moje lice. Gledao me je od brade do obrva. Proučavao je moju kosu, proučavao me je. Osjetila sam nelagodu u tišini i napokon sam ga pogledala pravo u oči. 

- Udajem se.. - potvrdila sam svoju rečenicu što on vjerovatno nije htio da čuje. Uzdahnuo je i prišao mi puno bliže. Mogla sam osjetiti njegov dah i lagano sam uzdahnula, gledajući u svoja stopala. Ugrizla sam svoju usnicu i pogledala u njegovo lice ponovno. - Zayn, molim te.. Nemoj biti ljut na mene. Ne možeš raz.. - no prekinuo me je.

- Izašao sam iz zatvora.. I made znam da nemam puno ljudi koji još uvijek brinu o meni. Nadao sam se da ćeš ti doći.. Znaš.. Barem ti. - mogla sam osjetiti bol u njegovom glasu i pogledala sam prema njemu. Ruke su mu drhtale dok je govorio i prvi put u životu sam imala osjećaj da će zaplakati. Polako sam uhvatila njegovu ruku.

- Nisam znala, Zayn. Rekli su mi petanest godina. Petnaest punih godina. Nisam znala da izlaziš nakon sedam punih godina.. Zayn, molim te vjeruj mi.. - prošaputala sam, no ovaj put sa pogledom prema mojim stopalima.

- Ne možeš me ni gledati u oči dok mi govoriš o ljubavi. Zašto nam ovo radiš? Mogli smo biti tako sretni, Devra.. Zaboravila si da izlazim ili si zaboravila da postojim? - uhvatio je moju ruku i iskreno bila sam iznenađena da mi ne vjeruje. Da mi ne vjeruje da mi zaista nisu rekli.

- Mama mi nije rekla. Kunem se. - stavila sam naše ruke na moje srce. Gledali smo se par sekundi prije nego što je on odmahnuo glavom i pogledao prema kabini, otpustio je moju ruku i pogledao nesigurno u svoja stopala. Puno smo to radili. Vjerovatno smo se bojali da.. Bojali da ćemo reći ili uraditi nešto pogrešno. 

- Udaješ se, Devra.. - prošaputao je i prošao rukom kroz kosu i onda klimnuo glavom. - Nema šanse za nas. - prošaputao je ponovno i poljubio me u obraz. - Donijet ću ti vjenčani poklon. Veš mašina ili perilica za suđe? - pogledala sam prema njemu da provjerim da li je ozbiljan. Podigla sam obrvu i uzdahnula, prolazeći rukom kroz kosu. 

- Veš mašina. - odmahnula sam glavom i brzo pobjegla iz kabine. Nisam bila još svjesna situacije. U sekundi sam skinula haljinu i navukla svoje hlače i majicu, te štikle. Pobjegla sam iz prodavnice dok su mi ruke drhtale. Suze su se slijevale niz moje obraze. Htjela sam jedino njega. Samo njega. No nisam mogla. Moj život je bio negdje drugdje. Sa nekim drugim čovjekom i veš mašinom koju mi je kupio Zayn. Wow, bolji život ne može postojati.

_________________________________________
mhmh, ponovo su se sreli i zayn će se pojaviti na njemo vjenčanju.. mhm što mislite o tome?:) komentari?