Bljesak. Tik-tak. Kuc-kuc. Dodir. Otvorila sam oči i našla se na predivnoj livadi. Srne su trčale poljima, djeca su se igrala, snijeg je padao. Kiša. Bila sam zbunjena. Mogla sam čuti sretne uzdahe, osobe kako stenju, osobe kako plaču.. Ispustila sam vrisak i osjetila kako mi se glava okreće. Pala sam na koljena i gledala u daljinu. Petero ljudi u crnom su stojali iznad kamene ploče.
- Moja sestra. Bila je predivna osoba. Malo dosadna no.. - ispustila sam još jedan vrisak kada sam primjetila Uraha. To je bio on. Urah, mama, Nia, David.. i Zayn. Brzo sam se dignula sa svojih koljena i potrčala ka njima. Uhvatila sam Urahovu ruku no on me je potpuno ignorisao. - Devra je bila.. - vrisnula sam od bola koji mi je prošao kroz srce.
- Urah! Tu sam! Urah, pogledaj me! - vrištala sam, pokušavajući ga prodrmati no on nije osjetio njene dodire. Suze su joj se slijevale niz obraze dok je gledala u Zaynovo lice. Bio je blijed. Njegovi obrazi su bili vlažni, barem su tako izgledali. Oči crvene i uzdahnula je. Polako je prišla, prislanjajući ruku uz Zaynov obraz. - Zayn, živa sam. - prošaputala je no on nije reagovao. Gledao je pored nje, čuvajući ruke preko svojih prsa.
- Nisu nam dali da te volim.. - prošaputao je i suza je skliznula sa njegovog obraza. Čuvao je ruke čvrsto na svojim prsima, dok je gledao u pod. - Zašto si mi to učinila Devra? Devra? Devra? - ponovno je vrisnula i ovaj put se našla u sobi sa svjetlima. Brzo je uhvatila prvo što je vidjela i to je bio jorgan. Svijetla su lagano nestajala i sada je jasno mogla vidjeti sobu. Uraha, mamu, Davida, Niu.. I Zayn.
- Zayn.. - prošaputala je nejako i vidjela kako se on brzo približavala njenom krevetu. Uzeo je njenu ruku te je poljubio. - Jesi li ti zaista tu? - prošaputala je ponovno i on je klimnula glavom. Mogla je osjetiti njegove usne na svojoj ruci.
- Tu sam, ljubavi.. Tu sam.. - nasmijao se i polako me privukao svojim prsima. Osjetila sam iglicu u svojoj ruci koja me je zaustavila da se pokrenem dalje od kreveta. - Sve je uredu.. Devra na smrt si me preplašila.. - prošaputao je, ljubeći me po licu.
- Oprosti.. Oprosti. Ne bih mogla živjeti bez tebe. Nemoj se ljutiti.. - prošaputala sam i brzo ga zagrlila, ne želeći da me pusti iz svojih ruku. Osjetila sam kako me ljubi po kosici i nasmijala sam se. - Kako se desilo da sam promašila srce? - prošaputala sam jer se toga sjećam. Ciljala sam tačno u srce i nekako ga promašila. Nemam pojma kako.
- David te je potkačio. Udario te je u koljeno i pogodila si desno rame. - poljubio me je u čelo ponovno, prolazeći prstima kroz moju kosu. - Sva sreća inače bih izgubio svoju princezicu.. - nasmijao se slatko i čuvao ju blizu svojih prsa.
- Devra.. Dušo. - mogla sam čuti glas svoje mame i pogledala sam u nju kroz rupu koju je stvarala Zaynova ruka sa Zaynovim prsima. - Zašto si to učinila? Je li te ovaj dečko natjerao? - mogla sam čuti mamin glas i ubrzo se Zayn odmakao od mene. Ona ga je povukla za ruku i shvatila sam da nas želi razdvojiti.
- Zayn me voli. Prestanite. Prestanite se brinuti za nešto što nije vaša stvar. Svaki put kada se brinete sve bude samo gore! Zbog svih vas sam se pokušala ubiti.. Jer ne možete shvatiti da ljubav nema granica. Ja nikada neću prestati voljeti Zayna. - vrisnula sam i osjetila sam kako mi se glava okreće. Zayn ju je pogledao i uzdahnuo.
- Vaša kćerka me voli, zašto nam ne dopustite da se volimo? - pitao ju je i čuvao me je jako čvrsto i jako blizu njegovog tijela.
- Ti si pedofil. Iskoristio si je dok je bila još mlada. Ubio si joj oca. Zašto misliš da bih htjela da moja kćer bude sa tobom?! - viknula je i digla se na noge. - Još uvijek je pod morfijem. No, tražit ću zabranu prilaska mojoj kćeri.. - izjurila je iz sobe i ja sam se rasplakala. Nikada nisam bila jedna od onih koji su mogli zadržati suze. Plakala sam dok me je on čvrsto držao. Bilo mi je muka od svega ali znala sam da nemamo šanse. Što god učinila, oni će mu nauditi. Vratit čega u zatvor.
- Ššš.. Ovdje sam. - prošaputao je i prošao rukom kroz moju dugu crnu kosu. - Sve će biti uredu. Punoljetna si i ne može tražiti zabranu za tebe.. - prošaputao je ponovno i polako me je poljubio u čelo. Zajecala sam i obgrlila ga rukama.
- Zayn.. Zašto nam ne daju biti zajedno? - prošaputala sam i on je uzdahnuo. - Možda nije suđeno? - odmahnuo je glavom i privukao me je ako je moguće još bliže.
- Suđeno nam je.. Prestani pričati tako. - pogledao je u Davida i poslao ga u pakao samo jednim pogledom. Soba je bila prazna nakon što je David izašao iz sobe i osjetila sam Zaynove prste ispod svoje majice. - Falio mi je tvoj dodir.. - prošaputao je i otisnuo svoje usnice na različita mjesta moje glave. Nasmijala sam se malo. Bio je uspješan. Uz njega sam zaboravila svaki problem. Svaku sitnicu. Čak i da im je zabranjeno biti zaljubljeni. Čak i da im je zabranjeno voljeti. Opustila se u njegovim rukama i uskoro zaspala uz male bolove u njenom desnom ramenu. I bila je zahvalna Davidu u samoj jednoj stvari. Jer joj je dozvolio da ostane pored Zayna. Zayn ju je čuvao čvrsto i znala da on osjeća isto. Da je ona njegov cijeli svijet, kao što je on njen. Osjetila se kako i njegove tijelo opušta dok je padala u duboki san.
____________________________________________
nemam pojma kako se vama sviđa. trebala je umrijeti no nisam htjela da vas ubijem. komentari od prošlog puta su fenomenalni i bilo bi fino da bude isto xxx
YOU ARE READING
flower crown » 2nd season
FanfictionSudbina je čudna igračka. © 2014 by kerimajekraljica; all rights reserved.