Leah's POV:
'Beeeep...Beeep...Beee-' protegnula sam ruku ispod pokrivača i ugasila alarm koji je neprestano zvonio.
Protrljala sam oči i zijevnula.Ne želim da ustanem.Želim da se vratim snovima.
Možda ga u snovima opet sretnem.
Flashback:
"Daj da se slikamo"
Poznati smeđokosi dečko je zamolio sa smiješkom na licu.
"Jay,koji je ovo put danas,zašto će ti tolike slike?"
Upitala je zelenooka djevojka namiještajući pramen smeđe kose.
"Svaki put,bio dobar ili loš dan kada vidim ove slike sjetim se najljepših trenutaka koje sam proživio"
Njegov odgovor je začudio djevojku koja je sada fokusirana na njega pustila pramen kose.
"Ti si jedan veliki idiot,znaš?"
Osmijeh od uha do uha je krasio njeno lijepo lice.
"Idiot bez kojeg ne možeš da zamisliš svoj život..."
Odmahnula sam glavom i vratila se natrag u stvarni život.
Ustala sam i nogama dotakla hladan pod.
Laganim,nečujnim,koracima došla sam do ogledala i stala.
U mom odrazu isticala se samo zlatna ogrlica sa petokrakom zvijezdom.
Podigla sam ruku,jako stisnula ogrlicu i zatvorila oči.
Čula sam škljocanje vrata i otvorila oči kako bih vidjela svog brata Dylana kako stoji u sobi.
"Probudila si se?"
Upitao je s jednom obrvom podignutom.
Samo sam kimnula glavom u znak potvrde.
Mrzim suvišne riječi.
"Siđi dolje kada budeš spremna"
Opet sam kimnula glavom,a on se okrenuo i izašao iz moje sobe.
Uzdahnula sam i krenula prema kupaonici,oprala zube i umila se,te izašla sa četkom za kosu u ruci.
Sjela sam na pod ispred ogledala i počešljala svoju dugu smeđu kosu.
Odložila sam četku i uzela odjeću.
Obukla sam ovo:
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Prvi dan u novoj školi u New Yorku,ne znam šta da očekujem.
Uzela sam telefon i uputila se niz stepenice.
Ušla sam u kuhinju gdje me je čeko brat sa ključevima od auta u ruci.
"Hej Dyl"
Nabacila sam osmijeh na lice želeći samoj sebi ugodan dan.
"Hej Leah,hoćemo li krenuti?"
Dylan je bio ja,samo u muškom liku.Bili smo blizanci.Ista smeđa kosa i zelene oči.
Naši roditelji su bili bogati i davali su nam novac samo da ih nikada ne zovemo i ne smetamo.
Nisu imali neku pretjeranu ljubav prema nama.
Ja se sa tim nimalo nisam zamarala.
"Hajde idemo"
Otvorio je vrata i izašao van a ja za njim.
Ušli smo u njegov auto kojem bi svako zavidio.
Vožnja do škole je bila kratka pa nismo puno pričali.
Dylan je zaustavio auto na parkiralištu ispred velike bordo crvene zgrade.
Izašli smo a većina pogleda je bila uprta u nas jer smo novi.
Stavila sam osmijeh na lice i hodala s ugdignutom glavom do ulaza.
Tu se moglo čuti svakakvi šapata koji su otkrivali tuđa mišljenja o nama.
Bilo je pozitivnih,negativnih i odvratnih.
Išli smo kroz hodnike i tražili ured tajnice kako bi dobili broj svojih ormarića i raspored sati.
Konačno smo staliipred velikih crnih vrata i pokucali.
Čulo se jedno blijedo 'Naprijed' i ušli smo.
Unutra je za stolom sjedila žena u četrdesetima,elegantno obučena.
"Izvolite?"
Poslala nam je upitan pogled.
"Mi smo novi učenici Leah i Dylan Peterson"
"A da,izvolite broj ormarića i raspored sati.Dobrodošli"
Kimnula sam glavom te smo ja i Dyl izišli i razišli se i potrazi za ormarićima.
Gurala sam se kroz more tinejdžera i našla svoj ormarić broj 235.
Otvorila sam ga i unutra složila knjige kada sam osjetila nečiju ruku na mome ramenu.
Okrenula sam se i ugledala djevojku crne kose i plavih očiju kako mi se smiješi.
"Hej ja sam Zara,ti si nova ovdje?"
"Ja sam Leah,da"
Premjestila se s noge na nogu i upitala
"Koji ti je prvi sat?"
Pogledala sam u papir koji sam prije dobila kod tajnice.
"Ovdje piše odjeljenska kod Gospođe Blackwood,učionica 201."
"Super idemo skupa onda"
Povukla me je za ruku o opet krenjla kroz hodnike.
Hodala sam dok se neko nije zabio u mene.
I ja sam naravno tresnula na pod.
Podigla sam pogled i dečko crne kose i crnih očiju gledao me je.
"Izvini se"
Samo sam ga pogledala,povukla Zaru i krenula dalje.
Kada smo malo odmakle stala je i upitala me.
"Znaš ko je to?
"Ne,trebalo bih?"
"Ma ne samo onako"
...........
