Ljuljala sam se na stolici dok je gđa.Grace neprestano brbljala i u jednom trenu sam se isključila.
"LEAH PETERSON!!!"
Iznenadilo me njeno deranje te sam elegantno skliznula sa stolice na kojoj sam se ljuljala i pred cijelim razredom sjela na pod.
"Au...au au"
Trljala sam nogu i rame.
Cijeli razred se smijao,a ja nisam znala šta da radim.
"Gospođice Peterson van!"
Ja sam samo ustala sa poda uzela stvari i odšetala van.
Odložila sam knjige u ormarić i pitala se šta ću da radim do kraja sata jer je prošlo samo 10 minuta.
Stavila sam slušalice u uši i krenula van u dvorište.
Sjela sam na klupu ispred drveta i zatvorila oči pjevušeći.
Bilo je lijepo i mirno dok nisam osjetila ruku na svome ramenu,te se istog trena okrenula sa stisnutom šakom i udarila neznanca u nos.
Ako mogu dodati,vrlo zgodnog neznanca.
Pogledam u njegovo lice,crna kosa i crne oči.
Pa čekaj malo to je lik od jutros.
Odteturao je par koraka unazad držeći se za nos.
"U jebote"
Opsovao je i onda sam čula cerekanje njegovog prijatelja kojeg nisam primjetila do sad.
Njegov prijatelj je bio plavušan sa smeđim očima.
Uzdahnula sam i ustala otresajući hlače.
"Pa čekaj malo"
Progovori crnokosi.
"Hm?Trebaš nešto?"
Upitala sam s tračkom znatiželje u glasu.
"Jesi ti glupa?"
Upitao je s iznerviranom facom na licu.
"Ne razbijaj glavu crnokosi,to je za tebe da otkriješ a za mene da znam."
Uputila sam mu smiješak.
"Znao sam da me iritiraš,ali ovoliko,to još nisam znao"
"Ne znaš ti mnogo toga"
Stavila sam ruke u džepove i odšetala natrag u školu.
Nakratko sam čula kako je viknuo' Dužna si mi'
Začuo se zvuk zvona i konačno idemo kući.
Otišla sam da ostavim sve stvari i da krenem.
Putem sam srela Zaru.
"Leahhh!!"
"Da?"
Upitala sam je.
"Da razmijenimo brojeve? "
Premišljala sam se u vezi toga,ali sam na kraju odlučila' šta je najgore što bi se moglo dogoditi?'
"Ok"
"Leah,kada si slobodna da se nađemo?"
Pozvat ću je kod sebe.Čini se kao dobra osoba i osim toga ne bi bilo loše sklopiti barem jedno prijateljstvo.
"Možeš danas da dođeš kod mene samo što ću ja poslije morati na odbojkaški trening"
Oči su joj zacaklile i nasmiješila se.
"I ja trenirao odbojku,možemo skupa?"
Pa ovo nije loše.
"Naravno"
"Otići ću do svoje kuće po stvari za trening i doći ću za 10 minuta"
"Može,porukom ću ti poslati svoju adresu"
"Vidimo se onda"
Kimnula sam glavom,a ona je potrčala prema izlazu.Krenula sam laganim koracima kući pošto sam ja rekla da ne želim da me Dyl vozi kući.
Stavila sam svoje slušalice u uši i neprimjetnom brzinom svjetlosti došla kući,zanesena muzikom.
Dylov je auto već bio tu što znači da je i on tu.
Došla sam do ulaznih vrata,otvorila ih i ušla unutra.
Odmah saam uočila viška cipele pored vrata.
Vjerovatno je Dyl doveo nekog prijatelja iz škole.
Idemo da to vidimo.
Ulazila sam u dnevnu sobu kad...
"Kažem ti gora od samog vraga."
"Hahahah,ma nemoguće da ti je neka cura zadala takav udarac,što si ti?dijete od 5 godina?"
"Lijepo ti kažem--"
Odlučila sam da prekinem priču o sebi pojavljujući se na scenu.
"To ti hvališ moje borbene vještine?"
Nakezila sam se i nagela glavu u stranu.
"Bome možeš udari--ček šta?"
Lice mu je bilo neizmjerno.
"Šta je,maca pojela jezik?"
"Otkud ti ovdje?"
Jao koja budaletina.
"Kako se preziva Dylan?"
Upitala sam ga onako,tek da vidim koliko je pametan,ustvari glup.
"Peterson,i što s tim?"
Zbunjenost mu se ocrtavala na licu a ja sam se samo nasmijala.
"Pa vidiš,moja predviđanja su ipak tačna,ti jesi glup"
"Ne razumijem."
"Pa vidiš kako se ja prezivam?"
"Peterson"
Odgovorio je i dalje zbunjen.
"Vidiš ja i Dylan smo oboje Peterson,blizanci Peterson."
Uzela sam jabuku i odšetala do stepenica namjeravajući se spremiti za trening.
"I da Dyl??"
"Reci Le"
"Za 10 minuta mi dolazi prijateljica ne pravite nered"
____________________________________
Hellouuuu!!
Današnji part i nije baš nešto al će slijedeći biti bolji.(nadajmo se)
😙😙
