16.lipnja
Izgubili smo u četvrtak,ali nema veze. Pošteno smo igrali,igrači su dobro podnijeli to.
17.lipna
Idemo u Manaus,preko TV-a u autobusu gledamo utakmicu Njemačka-Portugal. Glemam Maria,onako savršenog,znojnog,nasmijanog i vraćaju mi se strai osjećaji. Poslije utakmice sam zvala Bastija da mu čestitam ali mi si javila kriva osoba.
Ja: Bastiii,čestitam.
X: Nije Basti,ja sam.
Ja: Tko ja,zar nije nepristojno javljati se na tuđi mobitel?
X: Lea,Lea... Zar se tako brzo zaboravljam?
Ja: Bezimeni,ne pamtim sve osobe,jebi ga.
X: Ne seri,znam ja da me poznaš.
Ja: Mario,daj mi Bastija.
Mario: Eto vidiš da me poznaš.
Ja:Treba mi Basti.
Mario: I meni ti,al jebi ga.
Ja: Slaba sam sa živcima,daj mi Bastija.
Mario: Zar prestaješ pušit pa to udara na živce?
Ja:*dubok uzdah* Daj mi Bastija.
Mario: A znaš li da mi fališ?
Ja: Ti meni nisi.
Mario: Ti meni jesi.
Ja: I?
*U pozadini se cuo Basti a ja sam se počela derat*
JA: BASTI,ČUJEŠ LI ME;UZMI MARIU MOBITEL.
*Čulo se naguravanje i jauk*
Basti: Malaa,odakle ti?
Ja: zar se ne smijem sjetit prijatelja?
Basti: Smiješ,ali mi je čudno.
Ja: Ne seri,zovem te svaki tjedan i čestitam.
