Slatki grijeh**2**

Uvod

Lejla POV

Pogrješila sam, sakrila sam a nisam trebala.  Bila sam mlada uplašena, uplašena od svih osuđujućih pogleda mahale, uplašena od oca i majke, uplašena od života.
Iako ni sada pet godina kasnije nije mi lakše, vidjela sam danas u svom gradu one sive oči koje me noćima progone, sive oči koje gledam u svojoj, našoj kćerci.
Kako si me našao ne želim da znam, kako si saznao ni to.
Ali da znaš da me peče peče bolan i boli, izjeda me iznutra, iako imam njega pored sebe, prihvatio je on našu kćer ko svoju, i voli me a ja njega, ja njega poštujem a tebe volim.
To sam nažalost kasno shvatila, zavolila sam ženskaroša i onog opasnog lika o kojem je svaka cura barem jednom maštala.
Kada gledam u njegove smeđe oči poželim tvoje sive, kada diram njegovu plavu kosu poželim tvoju smeđu.
I evo me sada stojim pored prozora svoje zgrade, i gledam u ulice Bihaća. Sarajevo me gušilo, gušili me osuđivački pogledi i otrovan jezik ljudi, Bihać je moje utočište, u njemu sam našla svoje trenutni mir.
A danas je taj grad posjetio moj nemir od kojeg bježim. Našoj kćerci sam dala ime Lana, nekako svugdje dobro došla, neće i ne mogu je osuđivati po imenu.
Pita za tebe, ja joj lažem, lažem kako si nas ostavio, oprosti mi. Pisala sam ti pisma koja bih kasnije spalila, kažu biti će lakše, meni nije bilo. Nemam spokoja nemam mira jer strahujem kako ćeš se pojaviti i uzeti mi je a tada ću umrjeti, pogriješili smo onu večer, ali iz toga je proizašao moj slatki grijeh. Tako zovem onu večer jer grijeh jeste ali slatki. Tada si me načinio svojom zauvjek.
"Došao sam!", začujem glas svoga uskoro muža, osmjeh mu titra licem dok se ja trudim
"I, kakav je dan bio?", upitam tako monotono pitanje,
"Ne previše naporan. Upoznavali smo se sa direktorom firme koji njome rukovodi iz New Yorka ", skrenem pogled sa njega. Ne nije moguće, ne, pa koliko ima ljudi iz New Yorka to sigurno nije on.
"Super, nego zvala nas je Ajšegul na rođendan trojki", pokušavam skrenuti sa teme pokušavam ne misliti o njemu.
"A, da, pa naravno da ćemo doći", kaže veselo
"Kada i u koliko je?",
"Sutra u 5, slaviti će ga u Sarajevu", nasmješi se i ode se presvući, ppgledam u daljinu. Da li će on biti na rođendanu? Zadnjih godina nije?, izvlačio bi se da mora negdje a poklone bi ostavljao uvijek. Danas o njemu se sluša svugdje, od online novina, do starinskih novina, na tw emisijama. Slušam o uspješnom Nikoli Evansu, mladom čovjeku koji je sam zaradio svoj prvi milion, kružile su i priče da se drogira, da sreću pronalazi u lošim stvarim, on je poricao nikada nije puno pričao o privatnom životu. Pitala sam se da li ima nekoga ko će ga učiniti sretnim.
"Idemo prošetati Lano", moja curica dotrči do mene usplahirena, javim se Anisu i krenemo.
Topli povjetarac miluje nam obraze dok sjedim na klupici u parku. Lana se igra veselo dijete i razigrano skače na trampolinu dok me provocira pogledom jer strepim da ne padne. Ličila je po svemu na njega, pogotovo po tom pogledu kada me provocira imala taj zlokobni njegov smješak. Protrnem sva kada promaši trampolin i umalo da se dočeka na glavu uhvati je muškarac, priđem dok moje majčinsko srce tutnja. Muškarac okrene leđa i ne, Bože.
Ispred mene je glavom i bradom stajao Nikola Evans.
"Lana, jesi dobro srećice", upitam je dok uplašeno milujem njene obraze, ona se i dalje smije gledajući u mene
"Hvala vam", ne smijem pogledati u oči jer se bojim da ću se slomiti pred njim.
"Lejla...", glas mu na kratko zadrhta ali se ubrzo ga ustabili, " kako si? Zašto si otišla iz Sarajeva?", ne stignem odgovoriti baci drugo pitanje
"Jesi udata?", ponovo se zagledam u njega, sjetim se one večeri, sjetim se svega, od svojih suza do bola.
"Ja..ja..", prekine me zvuk mobitela, javim se na glas svoga zaručnika
"Lelo gdje ste da dođem po vas da odemo na večeru", dam mu svoju lokaciju i prekine razgovor.
"Moram ići, drago mi je što smo se vidjeli", brzo se izvučem pokušaju da me obori sa nogu i dovede do ludila. Znam da mu ona noć nije značila, bila sam još jedna u nizu a to mrzim iz dna duše.

Nikola POV

Drago, nije znam. Smatra da je još jedna u nizi, smatra da sam je ostavio, povrijedio a ja sam je zavolio. Pronašao sam svoje utočište u njoj, mojoj Sotoni. Jebi ga i izgubio sam je bio, dala je petama vjetra odmah poslije one večeri a ovo kameno srce pustilo je nekoga unutra. Gledao sam za njom smeđa svila je padala preko njenih leđa, dok je svoju curicu vodila za ruku. Izgubio sam je. Shvatio sam tada, izgubio sam je zauvijek, izgubio sam nju koja me začarala u jednoj noći, na scenu se ponovo vraća stari Nikola. Tražio sam je ovih godina, ne znam zašto, jednostavno vuklo me nešto njoj neka čudna sila. A kada sam je vidjeo sa djetetom shvatio sam da je volim, ali kasno, kasno je za nas. Sve ove godine, ovih mjeseci, ovih dana, pa čak i ovoga trena se pitam kako čovjek može zavoljeti za jednu noć? Kada bih god pitao za nju, rekli bi mi da je dobro, nikad gdje je. Jebiga ovo jebeno srce je zavolilo, duša je zavolila, ja sam zavolio nju. Svih ovih godina gajio sam sebične nade da ne nađe nikoga da ne zavoli doli mene, želje mi se nisu ispunile, Bog me kaznio za moje grijehe. Bog me kaznio oduzevši mi nju.

&&

I evo nam Nikole i Lejle. Nekako mi se čini da ću se za njih najviše vezati. A kako će tek biti kada sazna da je dijete njegovo. Izdrži nam Nikolaa. A vi dragi moji uživajte 😘😘😘😘😘😘