GIVE ME LOVE/OBEĆANJE /n.h./

Osmo poglavlje

Spustila sam se u čučanj i rukom prošla po mramornoj ploči. Crnina se savršeno uklapala sa zlatnim slovima. Spustila sam dvije crvene ruže na tlo i prstima prošla po dvije riječi. Njihova imena. Louise i George. Sjela sam na i na kože osjetila trnce izazvane hladnim povjetarcem.  Jutro je već dolazilo prizivajući zoru. Onaj hladni mjesec koji je svojom svjetlošću dežurao uz mene cijelu noć počeo se povlačiti. Za neke ovo groblje je bilo strašno. A za mene? Meni je ono bilo utjeha. Samom spoznajom da sam tu , blizu roditelja davalo mi je neku mirnoću i staloženost.  Rukama sam se uhvatila za ploču i ustala gledajući još uvijek u slova.

Podigla sam glavu tiho ispuštajući jecaj i suza mi je svojom putanjom ovlažila obraz. Odmah za njom su se nekontrolirano nizale još mnoge. Drhtava ruka , koja je bila pokrivena slabom majicom postala je promrzla pa sam se sama na svoj dodir naježila.  Srebreni prsten moje ruke se presijavao pod slabim svijetlom blago rozog neba. Prsten me posjetio na majku. Zajecala sam i obujmila se rukama, sama u svoj zagrljaj.

Danas su tri  godine. Tri godine otkad sam sama na ovom svijetu.  Tri godine otkako mi je oduzeto sve što sam imala na svijetu. Roditelji. Glavom su mi prolazile slike tog kobnog dana izazivajući  strašnu glavobolju.  Automobilska nesreća. Krv. Policajci.  Vrisnula sam tako izbacujući iz sebe bol.

Ustala sam i laganim korakom pošla prema  Bellinoj kući. Tama. Tama. Tama. Hladno tlo poda mnom. Tama. Tama. Onaj poznat san. Tama.

FLASHBACK

NIALL POV         

„Lor? Lor?“ Izašao sam iz kupaonica s pomalo bistrijim mislima. Nije ona kriva. Trebao sam joj sve objasniti a ne odmah ju onako napasti. Koja sam ja budala.

Otvorio sam vrata i pogledom je tražio. Tražio sam onu plavu kosu. One oči u kojima se izgubim samo jednim pogledom na njih. One usne za kojima sam toliko žudio. Sranje. Otišla je. Rukom sam prošao kroz kosu teško uzdišući.  Zatvorio sam vrata uz glasan prasak i potrčao prema donjem stanu. Kroz glavu su mi prolazile razne misli. Prekoravao sam se zbog svih nepromišljenih postupaka koje sam uradio u samo dva dana. A imali smo tako savršenu idilu.

 „Luke?“ Glasnu sam dlanom udario u vrata a raščupani dečko mi je otvorio vrata. Rukom sam se naslonio na štok i spustio glavu uzdišući.„Je li Lora tu?“

Crna kosa mu je raščupano padala preko očiju. Njegovo držanje je odavalo zabrinutost.

„Ne.“  Prošaptao je još uvijek zbunjeno gledajući. Okrenuo sam se ne znajući gdje da je potražim.

„Horan?“ Okrenuo sam se opet prema njemu.

„Molim?“ Zelene oči koje su me promatrale su imale dozu zabrinutosti. Kao i njegovo držanje. „Je li Lora dobro?“

„Ne znam“  Teško sam uzdahnuo i naslonjen leđima na zid se spustio te naslonio glavu na koljena. „ Ne znam“

(….)

Mobitel koji mi je zazvonio po tko zna koji put me iritirao pa sam skočio na noge s kauča i podigao mobitel koji je stajao na šanku. Nepoznat broj. Ignorirao sam ga ali sljedeći put kad je opet zazvonio iznervirano sam podigao slušalicu.

„Halo?“

„Niall Horan?“ Glas neke djevojke me razbudio iz ovog raspoloženje. „Ovdje Bella, Lorina prijateljica“

„O moj Bože!Da li je ona dobro?“Glasan uzdah s druge strane me preplašio.  Skočio sam i korečao po stanu što sam radio i svaki put kad sam bio krajnje zabrinut.