Jednostavno nisam mogla zaspati.Povukla sam stolicu do prozora i zaljuljala se u njoj.Uspomene na djetinjstvo su se stvorile u mojim mislima što mi je izmamilo osmijeh na lice.Otac bi me znao uzeti sebi u naručje i čitati mi priče dok smo se ljuljali u stolici.Ne bi.mogla ni nabrojati koliko sam puta sam tako zaspala uz pepeljugu ili snjeguljicu.
Noć je bila posuta zvijezdama.U zadnje vrijeme je bar vremenska prognoza dobra.Noć je bistro čista posuto samo zvijezdama a danju nebo bez ijednog oblaka.
Čudi me također što se osjećam dobro.Vrtoglavica i povraćanje se smanjilo a snaga mi se vraća.Nakon zadnjeg puta , kada sam se loše osjećala , prošlo je tjedan dana.Što se tiče Gemme i njene ekipe , ok smo iako se zbližavam s Niallom.
Nebo je odjednom proparala padajuća zvijezda a ja sam bez razmišljanja opet zaželjela želju.Da je bar netko uz mene.Pokrila sam se dekom i ovaj put u snove ušla s osmijehom i zadovoljstvom.
«Kako je živjeti u NY-u?»Radoznalo sam upitala med sestru. Koja je držala u rukama vrući kavu.
«Pa često je gužva i ako voliš taj grad možeš ga zbog toga zamrziti.»
«Mislim da ga nikad ne bi mogla mrziti.San mi je otići u Veliku Jabuku.»
«Možda i hoćeš jednog dana.»
Tužno sam se nasmiješila i malo udobnije se smjestila na klupicu.Kad iza mojih leđa ne bi stajala bolnica ne bi ni vjerovala da joj ovaj vrt pripada.Ljubičaste lijane su se spuštale preko ograde zatvarajući prostor od znatiželjnih pogleda.Iznad mene se nadvio jablan a odmah istočno su stajale klupice s 4 stolice.Bile se namjenjene za društvene igre ali danas tu dođu doktori kojima je potreban mir uz kavu iz susjednog Starbucks-a.
Krvave ruže pružale su se stazicom koja je vodila do bolnice.
«Lora?A da pođemo unutra,malo je zahladilo.»Kimnula sam glavom i Betty me uhvatila pod ruku i krenule smo u bolnicu pozdravljajući svako malo nekoga.
Kad smo došle do trećeg kata do nas je doprijela glazba.
«Biće opet ona mala Styles-ica.Ta mala zbilje nema mira u sebi.»Nasmijala sam se na Betty-ne riječi i pokucala na Gemmina vrata.Glazba se utišala i svi su se okrenuli prema meni.
«Mogu li vam se pridružiti?»Upitala sam sa strahom jer ipak ljudi me često odbijaju od sebe.
«Pa ne vidim zasto ne» Gemma me potegla za rukav«Dečke već znaš a ovo su njihove cure El,Sophia,Perrie,Kendall i Barbara.A ovo je Ashton , moj dečko.
Stidljivo sam se nasmiješila jer sam se osjećala kao osoba koja drži svijeću parovima.Onaj crni je ,mislim Zayn da se zove,počeo pjevušiti pjesmu a Niall je dohvatio gitaru i pratio ga.Ubrzo su se svi pridružili u pjevanju osim mene.Bilo je lijepo slušati njihove zvonke glasove koji se sudaraju sa oštrim žicama gitare.
«A zašto ti ne pjevaš?» Upitala me jedna od cura mičući kovrčavu kosu s lica.
«Nisam dobra u tome.»
«Pa ajde nije toliko straš
no.»
«Vjeruj mi je»Dobacila sam našto je ona zapovjednički rekla da otpjevam nešto a ja sam uzela gitaru iz Niall-ovih ruku u smjestila je sebi u krilo.
«Give me love like her,
'Cause lately I've been waking up alone,
Paint splattered teardrops on my shirt,
Told you I'd let them go,
And that I'll fight my corner,
Maybe tonight I'll call ya,
KAMU SEDANG MEMBACA
GIVE ME LOVE/OBEĆANJE /n.h./
Fiksi PenggemarOna je znala da joj je došao kraj.Smrt je došla po svoje.On nije želio u to vjerovati.Vjerovao je da će se ona izvući. Ona je željela sreću a on joj ju je omogućio.Da li je njegova ljubav dovoljno velika da je spasi? A da li je ona njegova bitna živ...
