"David? Kojeg vraga ti radiš ovdje? Kako znaš da ja živim ovdje?" On me zbunjeno promatrao. "Kako ti znaš moje ime? Odakle ti uopće mene poznaješ?" "Duga priča. Koga trebaš?" "Trebam Lovru, ako nije problem. Gdje je on?" On je u sobi pored. Ovaj tamo prozor, ali mogao si ući i kroz vrata. U sobi je s Petrom." "S Petrom? Zar su opet skupa? Lijepo sam mu rekao ne!" Krenuo je prema prozoru no tada sam ga ja zaustavila i primila za ruku. "Kako misliš "ponovno skupa"? Zar su bili prekinuli?" "Dragi Bože da li si ti s Marsa pala? On ti je brat, a ja znam više o njemu nego ti!" "Marš!" Otišao je na drugi prozor, a ja sam čula kako se netko smije i to podosta glasno. "Hahahhahahahaha....... Ej zlatokoso, baci meni malo kose da se popnem na prozor! Hahahahhaha..." to je bio Filip. "Filip, marš ok?" "Nemoj se ljutiti. Ući ću kroz vrata." Zatvorila sam prozor. Tina je sjedila na podu i ruku držala na srcu i disala je dosta duboko. "Koji ti je vrag?" "Ne daš mi točnu wi-fi lozinku, s nekim razgovaraš na prozoru i jasno je da lik ne zna tko si, samo si se izblamirala." Pogledala sam je i rekla: "Marš!" Tada su se vrata otvorila i Filip je utrčao u sobu. "Što se događa? Zašto je tvoja mama loše volje? Zar sam ja kriv?" "Nisi, samo mi je dala zabranu da danas idem kod tebe pa si ti "morao" doći ovamo. Kako god. Ovo je Tina, moja sestrična." "Drago mi je. Filip." Ona je još uvijek sjedila na podu. Uzela sam joj mobitel iz ruke i unijela sam lozinku interneta, jer ne zna kako se to radi. Filip je legao na krevet, a ja do njega. "Filip, nećeš vjerovati što se dogodilo danas u dućanu." "Pričaj, po mogućnosti detalje." "Dakle, bila sam s mamom u dućanu, tamo malo dalje od centra. Ona je "bacala" stvari u kolica koja sam ja vozila. Imale smo sve, ali ono bitno što ja volim nismo. To je sok. Otišle smo tamo gdje imaju te sve sokove. I Borna je bio tamo. Prvo sam stala i kao reterdirana vjeverica gledala u njega. Pribrala sam se i uzela sok. No kako mi nije iz glave izlazila njegova slika, zamalo sam prolila sav sok. Mama se samo okrenula i zakolutala očima. Borna je bio obučen u crnu majicu, tamno plave hlače i bio je s Davidom kojeg si mogao maloprije vidjeti da je na mojem prozoru jer je pogriješio prozor, trebao je Lovru i Petru." "Hahahhahaha.... ja umirem od smijeha.. Ti stvarno nisi normalna. Mogu te vidjeti kako stojiš i blejiš u njega kao tele u šarena vrata. Hahahha..." Kako bi bilo da sada ostane tišina, sasvim prihvatljivo. Naravno da ne može. Tišinu je prekinula Tina...
YOU ARE READING
MOJE ODRASTANJE #1
AdventureSve je počelo toga dana kada sam skinula tu igricu. Tada sam zapravo započela svoj život u drugačijem smislu. Iluzije su postale stvarnost. 25.7.2019. #1 action