život među mrtvima

#6

Sljedećeg jutra, svi su se probudili i okupili u kuhinji.
Michael:"Nemamo još puno vode, a ni hrane nije puno. Trebali bismo krenuti po naselju, jednu po jednu kuću."
John:"Kada pregledamo sve kuće i popravimo onu rupu u ogradi, ovo bi bilo savršeno mjesto za život!"
Marry:"Da, ali kako bismo brže pretražili mjesto, trebamo se podijeliti u skupine."
Michael:"Ovako: Marry, Steve i John su jedna skupina, a Clara, Trent i ja druga. Krenut ćemo od sjevera ka jugu. Držite se zajedno i vrištite ako zatreba pomoć."
Trent:"Krenimo!"

Sat vremena kasnije..

5 kuća je bilo završeno, a ostalo je još 20-ak. U prvih 5 kuća, nije bilo ništa neobično, 1 ili 2 zombija, malo hrane, koja boca vode, ali kada su ušli u 6-u vidjeli su zombija ispred vrata kupaonice. Trent je ubio zombija nožem, dok je Michael otvorio vrata. Kada su vrata bila otvorena, nisu mogli vjerovati šta vide. Na podu je sjedila žena sa djetetom od oko 6 godina, a to je bilo čudno za njih pošto ova apokalipsa traje godinama i malo je onih koji su sami preživjeli. Pitali su je tko je ona i kako je dospjela tu sama, a ona im je tihim glasom rekla:"Žedna sam, molim vas, vode."
Michael je rekao Clari:"Daj joj malo vode."
Clara je prišla ženi i dala joj vode. Svi su otišli u kuhinju čekajući da im ta nepoznata žena kaže što ona radi ovdje.   
Nepoznata žena:"Zovem se Lucy, a ovo je moj sin Sam,  ako se pitate kako sam završila ovdje, sada ću vam ispričati. Ja, Sam i moj muž smo bili dio jedne skupine preživljelih, nije bila velika samo 7 ljudi. Sa tom skupinom smo došli u ovo naselje, ali smo vidjeli malu skupinu zombija ispred ograde i kako smo ih izbjegavali, zabili smo se u ogradu, koja nije bila baš čvrsta, tako da je dio ograde pao. Nas troje smo završili unutar ograde a ostali izvan. Bilo je puno zombia, tako da je naša grupa otišla bez nas. Mi smo krenuli u prvu kuću, ali na putu do nje, moga muža je ugrizao zombi, a ja sam morala nastaviti trčati bez njega. I tako sam dospjela ovdje, ali kada sam vidjela zombija u kuhinji, prepala sam se i otrčala na kat u kupaonicu.
Clara:"Koliko dugo ste bili ondje?"
Lucy:"Ne znam, moža 5-6 dana."
Michael:"Hajdemo do naše glavne kiće, tamo ima malo hrane, sigurno ste gladni."
Lucy:"Da, jesmo, hvala vam!"

Taj dan dobili su još dva putnika, još dva ljudska života, kojih u ovoj situaciji nema baš mnogo, ali da li su pogriješili što su samo tako vjerovali Lucy? Da li tu ima nečeg više? Saznajte u novim poglavljima života među mrtvima.

___________________________
Ovo je najduže poglavlje do sad i baš sam se potrudila oko njega. Pišite u komentare ako imate neke ideje, a do tad....bye👋🏻👋🏻✌🏻