Don't jump ➵ l.t.

chapter [11] savior

Gornji kat kluba zapravo i nije bio klub. Izgledao je više kao nekakav hostelčić. Bilo je mnogo vrata iza kojih su se, vjerujem, sakrivale sobe. Nešto oko želuca me stegnulo i reklo mi da ovo neće dobro proći. Odgurnula sam taj osjećaj daleko.

"Jesi li dobro, Rose? Izgledaš blijedo", rekao je Matthew. Pored toga što je bio pijan, bio je nekako i zgodan, makar ne previše. Imao je smeđu kosu koja mu je u pramenovima padala preko čela te plave oči koje su zapravo više vukle prema tirkiznoj boji. Bio je prilično mišićav i vidjelo se da definitivno vježba. 

"Uh.. S-samo mi treba malo zraka", rekla sam. 

"Idemo do balkona." Slijedila sam ga niz dugi hodnik do balkona koji je bio prazan. Grad se s njega lako vidio. Nebo je bilo oblačno i zvijezde se nisu vidjele. Matthew je izvukao cigaretu iz džepa jakne te ju zapalio upaljačem. Povukao je dim zatvarajući oči. "Hoćeš jednu?" upitao me. Nikad nisam prije pušila. Odmahnula sam glavom.

"Ja... ne pušim", rekla sam tiho. Pogledao me iskosa i nasmijao se.

"Ma hajde, Rose. Nemoj biti jadna." Želudac mi se ponovno stegnuo. Osoba koja je jedina na mene obratila pažnju upravo me zamalo nazvala jadnom. Koliko god se pogrešno činilo uzeti tu cigaretu i povući otrovan dim te osjetiti kako mi se pluća uništavaju, bojala sam se da će mi se nasmijati u facu ne budem li. Stoga sam uzela cigaretu iz njegove ruke i zapalila ju njegovim upaljačem.

"Tako je, mala. Jednom se živi, ne?" upitao me kad sam povukla dim. Zakašljala sam se i mislila sam da ću povratiti, ali nastavila sam pušiti. Okus je bio odvratan. "Prvi ti je put, ha?" 

"D-da." Nasmijao se zabacivši glavu unazad.

"Imam te štošta za naučiti." Od te rečenice sam se naježila predosjećajući opasnost. No, nisam se mrdnula s mjesta već sam nastavila pušiti cigaretu koliko god mi je to teško padalo. Kad sam se konačno riješila odvratnog sredstva za ubijanje, Matthew je predložio da popričamo negdje gdje je tiše s obzirom na to da se s balkona čuo cijeli grad. Tako smo završili u jednoj od soba. Dlačice na šiji su mi se podigle šaljući mi ledene trnce uzduž kralježnice. Matthew je sjeo na krevet.

"Sjedni", rekao je pogladivši plahtu pored sebe. Nesigurno sam sjela na krevet, ali dalje od područja koje je on gladio. 

"P-pa.. Matthew, odakle si?" upitala sam ga mucajući. Htjela sam razgovarati s nekime normalno, bez da me ta osoba ismijava ili zlostavlja. Žudila sam za nekime kome će biti stalo, barem trunčicu. Trebala sam da netko brine za mene, da je nekome stalo, da me netko ne vidi kao smeće. 

"Hm. Nedaleko odavde." Ostajao je tajnovit. Promatrao me svojim tirkiznim očima upijajući moju cjelokupnu sliku.

"Rose, nije li ti vruće ovako obučena? Djevojke inače ovamo dolaze u kratkim suknjicama i haljinicama. Kladim se da bi ti dobro stajale", rekao je. 

"N-ne volim takav način odijevanja", rekla sam ignorirajući njegov komentar o tome kako bi mi to dobro pristajalo.

"Mogla bi zavoljeti." Ne. 

"I, koliko imaš godina?" upitala sam ga mijenjajući temu jer sam se bojala da bi razgovor mogao krenuti u pogrešnome pravcu.

"Dvadeset. A ti?"

"Uh.. Isto", izlanula sam laž. Zapravo mi je bilo tek sedamnaest, ali ljudi su mi uvijek govorili da izgledam starije. Pijano mi se nasmijao i namignuo mi. Nisam ni znala zašto sam lagala o svojim godinama. Valjda sam se bojala da ću izgubiti priliku za normalan razgovor bude li znao da sam još tinejdžerka. Bože, ovo sve zvuči tako krivo.

"Mm-hmm.. Bila si prilično usamljena tamo u klubu, zar ne? Dobra stvar je da ti ja sad pravim društvo." Nasmijao se i oblizao si usne. Ponovno me ledena jeza obuzela, ali sam se prisilila da se nasmiješim. Možda ovo i nije bila dobra ideja. Primaknuo se bliže meni. Koljena su nam se dodirivala. Biti zatvorena u sobi u nekome klubu s tri godine starijim strancem koji je pod utjecajem alkohola-definitivno ne baš dobra kombinacija. Malo sam se odmaknula od njega, ali nisam mogla dalje jer sam već došla do ruba kreveta. On mi se ponovno primaknuo te je stavio svoju ruku na moje koljeno.