NA METAR OD LjUBAVI 6. Deo

OSMO POGLAVLJE

Poljubio me.

Poljubio.

Stavio svoja usta na moja.

Petar je poljubio Stefani.

Od kako je nespretno izašao iz kuće, nakon što su stigli Nina i Darko, te nas pozvao sve na ručak, ja ne prestajem misliti o njegovom poljupcu. Znam, uporno govorim 'njegov', jer sam se sva zbunila i počela da ga odgurujem.

Zatekao me svojom reakcijom, ni u ludilu pomislila nisam da će Petar da poljubi mene. Prstima prelazim preko usana kada me Ninin glas pozove.

„Stefi, stvarno smo gladni, hajde idemo, Petar već treću poruku šalje da dođemo da se hrana ne hladi." Trznem se na Ninine riječi i pogledam je.

„Idite vi, ja ću doći brzo, samo...samo da se presvučem." Slažem, a zapravo mi treba hrabrosti.

„Nemoj da te čekamo dugo." Darko mi se obrati iza Nininih leđa i povede svoju dragu kod Petra.

Grickam nokat na palcu i stojim pred ormarom razmišljajući šta da obučem, da se sredim ili da to ipak bude neka kućna varijanta, da budem ležerna ili.. ufff! Frustrirano otpuhnem i dohvatim crvene kapri pantalone i crnu majicu na bretele. Ne razmišljam više o odjeći, svežem kosu u neurednu punđu i pođem prema zadnjim vratima kuće, preko dvorišta do Petrove kuće i pozvonim drhtavom rukom na njegova vrata.

Djevojka, lijepa kao anđeo, sa milion bijelih pletenica, otvori mi vrata, doslovno mi njena pojava izbije vazduh iz pluća, ali se sjetim da su je pominjali 'gej cura', drugarica.. riječi kao kroz maglu kovitlaju mi se umom, pa se široko nasmijem djevojci ispred sebe.

„Ćao, ja sam..."

„Stefani, znam lepoto, uđi." Prekine me i iznenadi svojim stavom. „Ja sam Saška." Doda i nasmije mi se.

„Drago mi je." Protisnem i odjednom mi je neugodno gledati u njene oči boje indiga.

„Pristojna, fina, kulturna... sviđaš mi se. Savršena za njega." Zbune me njene riječi dok me vodi prema unutrašnjosti kuće, gdje nas dočeka postavljen sto sa hranom.

Nina i Darko već uveliko su napunili svoje tanjire, a kada me ugledaju, Nina se osmjehne kao krivac, Darko samo podigne obrvu u svom maniru.

„Prijatno." Jedva protisnem i gledam gdje da se smjestim, a krajičkom oka vidim kako Petar sa bokalom vode prilazi stolu.

„Sedi." Saška me trzne i u potpunom sam ludilu, jer ne znam kako da se ponašam. Ugrizem se za unutrašnjost obraza, pa pogledam u Petra koji me gleda smrknuto. Do vraga!

Sjednem za sto i samo mu klimnem, uzvrati mi jednako, a Saškin smijeh me iznenadi kada se počne grleno smijati i smjesti na pročelje stola ne ostavljajući Petru puno prostora izuzev da se smjesti do mene.

Niko se ne cima zbog toga, čak nas i ne registruju svi su navalili na svoju hranu. Petrova ruka se protegne preko stola, jednom, dva puta, tri puta i moj tanjir polahko je bio pun. Dignem glavu i prestanem zuriti u tanjir, pa ga pogledam, oblikujem usnama 'hvala', a on se samo toplo osmjehne i u grudima mi se zagrije.

Ručak je proticao u lupkanju escajga, svi su šutjeli i bavili se svojom hranom, ipak tišina nije bila neugodna.

Nina je prva spustila svoju viljušku i nož, nešto tiho promrmljala i naslonila se na stolicu, gladeći svoj blago ispupčeni stomačić. „Petre, svaka ti dala, prejela sam se." Na njene riječi za malo se udavim, a izgleda ni Petru nije svejedno, jer grabi čašu sa vodom da stjera hranu niz grlo. Saška ponovo prasne u smijeh, a Darko po običaju obriše uglove svojih usana, spusti ubrus pored tanjira i završi sa jelom.