Serendipity / BTS / Park Jimin

Chapter 11.

Probudila sam se u toku noći i više nisam mogla zaspati. Neko vrijeme sam samo gledala u sjenu na zidu, dok nisam vidjela da neko stoji na balkonu. Na početku sam se prepala ali onda sam skontala da je to Jimin. Ustala sam iz kreveta i stala ispred vrata i razmišljala da li da izađem ili ne. Na kraju sam ipak izašla.

"Hejj, jesi dobro"-upitala sam, samo se okrenuo i pogledao me, a onda je opet nastavio da gleda u istu tačku kao i do sada.
"Dobro sam, samo ne mogu da spavam"-rekla je, te sam mu bliže prišla i stala pored njega.
"Zašto ti ne spavaš "-rekao je i okrenuo se prema meni.
"Probudila sam se i je mogu zaspati više"-rekla sam gledajući u grad ispred sebe.
"Lijepo je"-rekao je i tako prekinuo tišinu koja je nastala
"Da, jee"-rekla sam
"Nikad nisi govorila kako ti je s nama, ovdje"- rekao je i naslonio se gledajući u mene.
"Sa vama mi je i lijepo i zanimljivo, i grad je lijep, mislim sve je super, ali fale mi prijatelji"-rekla sam i spustila pogled.
"Znam da ste odvojeni sada, ali dok si ovdje oni su uvijek dobro došli, ovo je sada i tvoja kuća"-rekao je i podigao mi glavu.
"Od kada si ti tako fin prema meni"-rekla sam, a on se samo nasmijao.
"Do sada je bila gluma, i ne mogu više"-rekao je i samo smo se oboje nasmijali.
"Onda dobro glumiš"-rekla sam
"Znam"-odgovorio je i samo smo ostali gledati jedno u drugo.
Nastavili smo da pričamo o mome dolasku u Seoul, te me samo povukao za ruku.
"Dođi"-rekao je, te smo ušli u njegovu sobu.
"Sjedi slobodno, neće ti ništa biti"-rekao je, dok je uzimao laptop.
Sjela sam na krevet, te je on sjeo pored mene.
Gledali smo njihove stare videe i slike i umirali od smijeha. Nakon nekog vremena odlučila sam da se vratim u sobu i pokušam zaspati, te sam se ustala sa kreveta.

"Gdje ćeš "-rekao je
"Odoh u svoju sobu"-rekla sam
"Ostani ovdje"-rekao je, ostavljajući laptop pored kreveta
"Ne želim da ti smetam"-rekla sam
"Smetati nećeš, a i tako imamo slobodan dan možemo spavati koliko hoćemo, a i čisto sumnjam da bi sada mogla leći pored njih siguran sam da su zauzele cijeli krevet"-rekao je, a ja sam se samo nasmijala.
"I onda ostaješ ili ideš"-rekao je i pogledao u mene
"Ne znam"-rekla sam razmišljajući
"Dođi, nije te valjda stid"-rekao je
"Jest"-rekla sam i dalje stojeći na istom mjestu.
"Inna, živimo već gotovo pola godine zajedno"- rekao je i ustao se do ormara.
"Ugh, dobro"-rekla sam i vratila se na krevet.
"Eh, tako"- rekao je i legao na drugu stranu kreveta.

Ja sam se okrenula na jednu stranu, a on na drugu, te smo ubrzo zaspali.

...

Ujutro kada sam se probudila prvo sam vidjela njega kako oblači majicu i tek onda sam skontala da nisam u svojoj sobi.
"Jutro"-rekla sam, te se on odmah okrenuo
"Jutro, jesam te probudio"-upitao je
"Ne nisi"- rekla sam i ustala se

Otišla sam u sobu te se presvukla i vidjela da su svi ustali osim mene i Jimina.

Kada sam završila izašla sam iz sobe i krenula niz stepenice, kada je i Jimin izašao iz svoje sobe te smo zajedno sišli. Vidjeli smo da su svi vani pa smo i mi izašli.

"Jeste li vi čuli da se neko smijao sinoć"-rekao je Jungkook, a Jimin i ja smo se samo pogledali i pridružili im se.
"Jutro"-rekli smo oboje, a oni su odgovorili.
"Ja nisam ništa čuo"-rekao je Suga
"Pa ne možeš ni čuti kada spavaš kao zaklan"-rekao je Jin i svi smo se nasmijali.
"Inna gdje si ti bila sinoć, mislim jutros kada smo se probudile tebe nije bilo u sobi"-rekla je Zoe
"Bila sam vani"-rekla sam nesigurno, a Jimin se samo napio vode.
"A kako to da vas dvoje dolazite zajedno"-rekao je RM
"Sreli smo se na stepenicama"-Jimin je odjednom odgovorio
"Ahaa, dobro"-rekao je RM, dok su svi gledali u nas.
"Ma vi ste meni sumnjivi, pa vi kako hoćete"-rekla je Emy dok je sjedila pored Taea i svi su se složili a njom.
"Ozbiljno Inna gdje si bila"-ponovo je upitala Zoe
"Ne zanima vas"-rekla sam i ustala se i ušla u kuću.

Sjela sam u fotelju i gledala neke slike sa treninga, a onda mi je došla poruka od Emy.

*Hej, izađi nismo tako mislili*

Pročitala sam i onda sam se opet vratila kod njih. Više ništa nisu spominjali gdje sam bila, zašto smo došli zajedno već su pričali šta im se dešavalo kada su bili manji, a ja sam samo sjedila na svome mjestu i šutila.
Ponovo mi je došla poruka, otvorila sam ju.

*Hoćeš da pričamo poslije*-Zoe
*Nema potrebe*-napisala sam i ugasila mobitel.

Gledala sam samo u jednu tačku i nisam ništa progovarala dok su se oni smijali i zezali.

"Hej, zašto ti šutiš cijelo vrijeme"-čula sam RM kako mi je rekao.
"Nemam o čemu da pričam"-rekla sam i spustila glavu.
"A daj ne vjerujem da ti se u životu nije desilo ništa lijepo što ti je ostalo u sjećanju, sa porodicom ili prijateljima"-ponovo je rekao. Kada je spomenuo porodicu Emy i Zoe su samo pogledali u mene kao i ja u njih.
"Ja nikad nisam imala porodicu"-rekla sam i pogledala ih.
"Mislim, imala sam ju ali nikad im nije bilo stalo do mene uvijek im je sve bilo važnije od mene, nikad nisam išla nigdje s njima, uvijek mi je sve bilo zabranjeno, samo su me u školu puštali i samo sam tu imala slobodu"-rekla sam i samo uzdahnula.
"A zašto govoriš o njima kao da ih nema više"-rekao je Jungkook.
"Poginuli su dok su se vraćali sa odmora"-rekla sam i podignula glavu.
"Izvini što sam pitao"-rekao je RM.
"Nema veze, navikla sam"- rekla sam i nasmijala se.

"Emy znaš gdje sam bila neki dan"-rekla sam
"Ne, gdje"-upitala je i pogledala me.
"Bila sam kod Marka i Jacksona"-rekla sam, a ona je samo stala gledati u mene.
"Zezaš, oni su ovdje, kako si ih vidjela"-rekla je sva sretna.
"Pa oni su došli kod RMa i ponovno smo se vidjeli"-rekla sam
"Joj kako mi nedostaju"-rekla je i pogledala u mene.

Nakon nekoliko sati Emy i Zoe su se vratile u hotel, a nakon sto su one otišle svi smo se razdvojili, neko je otišao vježbati, neko u teretanu, neko u sobu, a neko u grad, a ja sam se ponovno vratila crtanju.