Serendipity / BTS / Park Jimin

Chapter 27.

One year after

Author P.O.V.

Ipak na kraju koliko god da su nedostajali jedno drugome i napokon što su ponovo bili zajedno. Razdvojeni su. Nakon čežnje za ljubavi, sada je on bio taj koji je nju napustio govoreći kako će se ubrzo vratiti. Ali to njegovo ubrzo je potrajalo 365 dana i više. Ona je i dalje čekala. Zatvorila se u stan i gotovo svaku noć se prisjećala njegovog odlaska. Nije mogla da prihvati da je otišao, da su otišli. Sada su s njom njene dvije najbolje prijateljice, ali njoj to nije bilo dovoljno. Željela je da vidi njega i ta želja ju je počela da ubija.

Emy i Zoe su se svako malo čule sa Taeom i Jungkookom ali Inna i Jimin jednostavno razdvojili su se, a što je najgore nije znala ni gleda je. Rekli su joj kako je tako najbolje. Kako će ga ubrzo vidjeti ali to ubrzo je trajalo mnogo duže.

Sve dok jednu noć kasno nije dobila poziv sa nepoznatog broja. Bio je to on, i tražio od nje da dođe ispred zgrade. Bez razmišljanja je izašla ostavljajući sva vrata iza sebe otvorena, strcala je niz stepenice i ispred vrata vidjela njega. Čuo je kako se vrata otvaraju, a nakon toga ponovo su se sreli. Stajali su zagrljeni neko vrijeme vani zaboravljajući koliko je sati. 
Ona i dalje nije vjerovala da je to on, da ga ponovo može zagrliti i da moze osjetiti njegov miris.

Inna P.O.V.

Probudio me zvuk mobitela, dok sam spavala u dnevnoj sa upaljenim
TV-om, vidjela sam poruku od Zoe.

*Emy i ja te čekamo gdje si*-Zoe.

*Stižem ubrzo*-odgovorila sam i spustila mobitel.

Ispavila sam se i shvatila da je bio samo san i kako se Jimin nije vratio. Uzdahnula sam, te sam se ustala i krenula da se spremam.

Vani je već bio pao mrak, a tu noć smo se nas tri dogovorile da se nađemo. Uzela sam jaknu i ključeve i izasla iz stana. Kada sam krenula prema autu vidjela sam kako pada kiša.
Ušla sam u auto i uključila muziku.
Dok sam išla kroz grad do Emy i Zoe do kuće u kojoj su svi zajedno živjeli, počela je pjesma koju do tada nikad nisam čula, ali prepoznala sam glasove. Bili su to oni. Oči su mi se napunile suzama, i samo je bilo potrebno da trepnem kako bih ih osjetila kako mi se spuštaju niz lice.

Ubrzo sam stiga ispred njihove kuće. Smirila sam se, a zatim izašla iz auta.
Emy mi je otvorila vrata.

"Inna jesi li ti plakala"-upitala me kada sam ušla.

"Ne, nisam samo sam spavala"-rekla sam kontrolirajući glas.

"U redu, onda"-rekla je te smo otišle do Zoe u kuhinju.

Većinu vremena smo se zezale, kod Emy nije zazvonio mobitel. Ustala je i otišla u drugu prostoriju. Dugo je nije bilo, a Zoe i ja više nismo znale sta da radimo.

"Zoe, gdje je Jiminova soba"-upitala sam.

"Uz stepenice, lijevi hodnik, zadnja vrata "-rekla je čudno me gledajući.

Ustala sam se i krenula uz stepenice, kada sam vidjela Emy kako sretna izlazi iz jedne sobe. Otišla je kod Zoe i čula sam kako govore nešto, ali nisam obraćala pažnju. Polako sam otvorila vrata i upalila svjetlo.
Soba je izgledala dosta slično kao prošla, samo sto je ova bila veća.
Pored kreveta na ormariću sam vidjela papire i olovku. Približila sam se i vidjela kako su to crteži, sve dok nisam došla do svoga crteža, gdje se nalazio on. Spustila sam crteže nazad na njihovo mjesto i otišla do prozora.

Vani je padao snijeg, a njega jos nije bilo.

Okrenula sam se i na policama pored vrata sam vidjela nase slike. Uzdahnula sam i izašla iz sobe.

Kada sam se vratila kod Zoe i Emy, bile su nekako sretnije nego prije.

"Je li se nešto desilo ili ste vi nešto popile"-rekla sam sjedajući

"Vidjeti ćeš ubrzo "- rekla je Emy,

"Ja ubrzo idem kući "-rekla sam

"Nećeš, većeras ostaješ s nama"-rekla je Zoe.

"Sta ako ne želim "-rekal sam

"Rekle smo da ostaješ, ubrzo ćeš htjeti ostati, vjeruj mi"-rekla je Emy

"Dobro"-rekla sam,

Svaka je ležala da različitom mjestu, dok nismo vidjele svjetla ispred kuće. Njih dvije su odmah skočile i istrčale, dok ja nisam znala sta se dešava. Izašla sam u hodnik i stajala naslonjena na vrata, vidjela sam kako su se oni vratili, one su grlile Jungkooka i Taehyunga, dok sam ja samo stajala i nadala se Jiminu ali se nije pojavi tada. Pozdravili su se sa mnom i ostavili stvari pored stepenica.
Ubrzo je stiglo još jedno auto te je Jungkook izašao vani prije nego se auto zaustavilo. Stavio je još kofera pored onih, a zatim se čulo kako priča s nekim, i kako de vrata zatvaraju.
Okrenula sam se prema ulazu i vidjela kako stoji Jungkook, a iza njega Jimin kako dolazi.
Jungkook se samo odmakeo.
Jimin se približio i zagrlio me. U tome trenutku osjećala sam kao da letim, i nisam željela da ponovo dodirnem tlo. Ali shvatila sam da je to samo zagrljaj osobe koju voliš i nikad više ne želiš da pustiš.