Chapter 22.

461 35 0
                                    

Author P.O.V.

Dani su prolazili, jedan za drugim, ona nije dolazila sebi, Jimin je često prolazio pored bolnice, ali uvijek je postojalo nešto što bi ga spriječilo. Daeyeol i Jiwoo su često bili pored nje nadajući se da će doći sebi.

Već je bilo kasno u večer, nikoga nije bilo oko nje, osim par medicinskih sestara koje su provjeravale da li je sve u redu. Sve dok se na prozoru sobe nije pojavio lik muške osobe njoj dobro poznate, samo što ovoga puta ona njega nije vidjela. Polako je ušao u sobu i sjeo pored nje, gledao je u nju dok su mu suze išle niz lice. Lagano je uzeo njenu ruku, nakon čega je njeno srce počelo da brže kuca. Osjetio je lagani stisak ruke, njeno tijelo je reagovalo, ali nije se budila. Približio joj se i šapnuo joj ono što je osjećao u tome trenutku, i imao je osjećaj da ce srce da mu iskoči. Ostavio joj je lagani poljubac na čelu, a zatim je pogledavši ju možda zadnji put napustio sobu i brzim koracima izašao iz bolnice.

Dok je ona te noći pokušavala da se izbori sama sa sobom, on je sjedio na njihovom starom mjestu, razmišljajući o njoj, a ona o njemu. I ako oboje imaju osobe koje ih vole pored sebe, i dalje nisu mogli zaboraviti jedno drugo koliko god se promijenili.

Poziv upućen Daeyeolu u zoru, će da sve promijene što se do sada dešavalo, i izazvat će još svađa između dvije bande.

Daeyeol P.O.V.

Odmah nakon poziva sam ustao iz kreveta, probudio Jiwoo, te smo otišli u bolnicu.
Došli smo ispred Graceine sobe, ali nam nisu dozvoljavali da odmah uđemo. Oko nje su bile medicinske sestre i doktor, vidio sam kako ona nešto govori, a zatim joj medicinska sestra daje injekciju. Nakon toga su svi izašli i rekli nam da još ne ulazimo.
Jedna od sestara nam je prišla i kako Grace govori da je neko bio kod nje navečer, Jiwoo i ja smo se samo pogledali jer znamo da nije ni jedno od nas i ne znamo ko je mogao biti.

Sjeli smo ispred sobe i čekali šta će se desiti. Čekali smo par sati, a onda de samo čuo kašalj iz sobe a zatim se oglasio alarm iz iste, dvije sestre su brzo utrčale. Gledao sam ju kako se uspravlja i iskašljava, a zatim se naslonila na sestru koja je bila pored nje, dok su joj suze išle niz lice. Kada se smirila, izašle su iz sobe te su nam dopustile da uđemo. Kada je čula zatvaranje vrata pogledala je u nas. Gledala je u mene, dok je stiskala šaku  i počela da ubrzano diše.

"Grace"-rekla je Jiwoo.
"Ko je on"-rekla je, a Jiwoo je samo pogledala u mene.
"Daeyeol, zar se ne sjećaš"-upitala ju je Jiwoo.
"Ne"-odgovorila je
"Vas dvoje ste zajedno kako je moguće da ga ne prepoznaješ "-rekla je
"Ne znam Jiwoo, ne sjećam se ničeg u vezi njega"-rekla je, "cijelo ovo vrijeme nikad ga nisam vidjela u svojim mislima"-završila je, a Jiwoo je samo pogledala u mene i stavila mi ruku na rame, samo sam se okrenuo i izašao iz sobe. Kada sam izašao imao sam osjećaj kao da me neko posmatra, okrenuo sam se prema jednom autu ali su stakla bila zatamljena, odjednom je ta osoba samo otišla. Nije mi bilo jasno šta se dešava.
Samo sam poslao Jiwoo poruku da cu se poslije vratiti, a zatim sam ušao u auto i vratio se kući.

Inna/Grace P.O.V.

"Sinoć sam osjetila kako je neko bio ovdje"-rekla sam i pogledala na drugu stranu.

"Da li si sigurna"-upitala je

"Jesam Jiwoo, šapnuo mi je nešto, ali ne mogu da se sjetim šta"- rekla sam.

"Stvarno ne znam ko bi to mogao biti"- rekla je

"Voljela bih da sam mogla da ga vidim, taj glas me bukvalno oživio"-rekla sam, a ona me samo čudno gledala.

Jimin P.O.V.

Probudio sam se na fotelji u sobi kada je Yoongi ušao. Sve me boljelo kako sam zaspao u ružnom položaju.

"Inna je došla sebi"-rekao je, dok sam ja još uvijek bio izvan sebe i pokušavao skontati o čemu se radi.

"Molim"-rekao sam

"Inna je došla sebi, možda bi trebao pokušati da ju vidiš "-rekao je ne znajući da sam ju već vidio.

"Hyung, vidio sam ju"-rekao sam, a on je samo gledao u mene.

"Kada, kako"-upitao je.

"Sinoć sam otišao i vidio sam ju"-rekao sam kroz mali podsmijeh.

"I šta ćeš sada"-rekao je

"Ne znam, možda ću pokušati da ju vidim bar još jednom, a onda šta bude"-rekao sam

"Radi šta hoćeš, neću te tjerati,uvijek sam tu ako ti zatreba nešto, svi smo uz tebe, kao i uvijek"-rekao je i izašao iz sobe.

Pogledao sam još jednom kroz prozor, a zatim ustao i navukao zastore i samo legao na krevet.

Serendipity / BTS / Park JiminWhere stories live. Discover now