Bila sam najsretnija osoba na svijetu, imala sam porodicu, prijatelje, sve što poželim, a onda sam upoznala njega i moj se život pretvorio u pakao..
Dvije riječi: "Moja si" i topli pogled koji osvaja srce.
Zašto sam ovo radila, zašto sam ga poljubila? Zašto mi je ovo trebalo? Došla sam do svoje sobe. Pronašla sam preeeelijep kupaći. Odlučila sam flertovati sa Jungkookom jer sam toliko željela napraviti Jimina ljubomornim. Odvratna sam. Zašto jednostavno ne prebolim Jimina i budem sa Jungkookom. Voli me, barem se tako nadam. Bila bi toliki debil da mu slomim njegovo nježno srce.. Isprobala sam kupaći i savršeno je pristajao. Po mene je došao, pa ajmo reći moj sadašnji "dečko".
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Ayo ma girl" - povikao je, a osmijeh mu je bio od uha do uha, imala sam takav osjećaj da nikad nije bio sretniji.
Zagrlio me s leđa, bilo je neprijatno.
"Ehejho" - povikala sam nešto na taj fazon ni sama ne znam, samo znam sa je bilo užasno neprijatno jer su vrata bila širom otvorena. Previše me stisnuo oko struka.
"Kookie, molim te, vidjet će nas neko"
Podigao mi je glavu i pogledao tužno: "Zajedno smo, zar ne?"
"D-da, naravno" - lažno sam se osmijehnula.
Okrenula sam se i vidjela brata kako me ljutito gleda: "Kim Soo Ji, razgovarat ćemo kasnije!"
Kako da se drugačije izrazim nego da sam se doslovno usrala kad sam ga vidjela, gledao me kao da sam ubila nekog. Jungkook me je nervozno gledao.
"Krenimo!!" - grubo sam povikala. Pogledao me tako začuđeno i krenuo za mnom.
Ušli smo u auto. Jungkook i Jimin su sjedili pored mene, divno. Naravno, nismo svi stali, pa je ostalo 4 bilo u drugom autu.
"Volio bih sjesti pored svoje, sestre" - Namjoon je rekao Jungkooku i zakolutao očima. Jungkook se premjestio u drugo auto, a Namjoon je sjeo pored mene.
"Nećeš se pomjeriti od mene, jel ti jasno?!" Šapnuo mi je da niko ne čuje.
"Mhm" - kimnula sam glavom jer me bilo blam derati se pred Jiminom. Vozili smo se tako još par minuta, a onda smo stali.
"Kreni" - rekao je i stisnuo me za ruku koliko je snage imao.
"Prekini, šta radiš?" - povikala sam.
"Slušaj me ovamo, kući ćeš dobiti tolike batine, pomjeriš li se od mene mrtva ćeš ostati, nisi ni svjesna koliko sam ljut!! - derao se.
"Utišaj se!!" - proderala sam se.
Opalio mi je šamar, znam da zvuči smiješno ali njegova ruka je bila toliko teška da nisam znala na kojoj sam planeti.
"Briga me što imaš skoro 20 godina! Sve dok se ovako ponašaš, ovako nezrelo dobijat ćeš batine svaki dan! Misliš da mi Jimin nije rekao šta si radila sa Jungkookom? Kučko jedna prosta, sviđa ti se Jimin a radiš sa Jungkookom sve i svašta!! Dok se ne naučiš ponašati, sa mnom živjeti nećeš!!!! Jel ti jasno!!!???" - derao se toliko da sam imala osjećaj da ga je čitav svijet čuo.
"Dobro.." - rekla sam tiho.
"Ajde kreni"
You know.. morala sam odglumiti da je sve okej i lažirat osmijeh, izgleda da je skroz skrenuo..
Došli smo na bazen. Ja sam legla pored Namjoona, jer ono mislim očekivano.. On i Yoongi su pričali o skroz nekim dosadnim, čudnim temama pa sam se ja premjestila na par ležajki ispred. Uživala sam na svježem zraku i suncu 😍 Taman sam se opustila, a onda su neki debili počeli skakati i prskati me. Mene, da mene lično, namjerno. I Bože, al su bili lijepi! 😍
"Prestanite!!"
Počeli su mi se smijati.
X: "Jao, pa kakav zanimljiv glasić, sviđa mi se kad vrištiš" 😈
Jimin je dolazio. Mislila sam da će me "pokušat spasit" ali u suprotnom, prišao je da se pozdravi.
X: "Hm, ovo tvoja mala?
Jimin: da!
Whaaat? Šta sam upravo čula? Vrištala sam u sebi.
XX: "Vidim dobra pravo!" - nadodao je ovaj drugi. Gledao me i namignuo mi.
Izgledali su toliko starije od mene, kao pravi muškarci, na spram mene, djevojčice.
XX: "Da odemo do moje ležajke?" - upitao me.
"Mhm" - kimnula sam glavom i krenula za njim.
Bazen je bio baš ogroman, polako sam se počela udaljavati od ostalih, sve više i više. Primijetila sam da me vodi negdje skroz drugo. Uplašila sam se, pa i previše. Ne znate kakav je osjećaj kada vas nepoznati lik vodi negdje, pa, negdje gdje ne bi trebao, pri tom ste u drugom gradu, tek ste se doselili. Ne poznajete ništa sem vlastite kuće.
"G-gdje me vodiš?!" - povikala sam drhtavim glasom.
"Oh, pa idemo po sladoled, zašto si se uplašila, pa neću ti ništa učiniti." - zvučalo mi je kao da i neće ništa. Uostalom, ima ljudi, ako mi nešto pokuša učiniti mogu zavrištati, čut će neko..
Napokon smo došli do prodavnice po sladoled. Izgleda da mu mogu vjerovati.
"Eto, uzeli smo sladoled, možemo li se sada vratiti?
"Čekaj!" - povikao je.
"Zar ne bi željela ostati malo sa mnom? Da prošetamo malo? Auto je blizu."
"Pa, ajde, kad već hoćeš." - složila sam se.
Došli smo do njegovog auta. Bio je baš ljubazan pa mi je otvorio vrata.
"Upadaj" - rekao je.
Ušli smo. Sve je bilo uredu, do trenutka kada me je počeo dirati po butini.
"Dat ću ti da obučeš nešto, mada meni ni ovako ne smeta" - prelazio je rukom ka gore, sve više i više.
