Bangtan Love Story

6 dio

SOO JI POV
Konačno je izašao iz sobe. Ostala sam zaključana, moj pileći mozak se konačno dosjetio toga da nazove nekog na mobitelu i da potraži pomoć. Vidjela sam 54 propuštena poziva od Namjoona i 21 od Jungkooka. Nazvala sam Namjoona.

"Gdje si zaboga?" - pitao me drhtavim i plačljivim glasom.

"Kidnapovana sam" - šapnula sam tiho, da da me onaj lik ne čuje.

"Znaš li gdje se nalaziš, reci sve što znaš, molim te!"

Govorio je drhtavim glasom.

Rekla sam mu adresu.

"Dolazimo, ostani gdje jesi!"

Minute su prolazile kao sati. Vani je bio ogroman pljusak i grmljavina. Atmosfera u sobi je bila tako jeziva, tiha, kao da je neko pred umiranje. Kao u horrorima. Vrata sobe su se otključavala. Smijao se jezivo i zlobno, taj čovjek kao da je bolestan.

XX: "Vratio sam se bebo! Jesi me poželjela?"

Čula sam kucanje na prozoru, neko je gađao kamenčićima. Vidjela sam Namjoona. Pokazivao mi je nešto, kao da trebam uraditi nešto. Bilo mi je nerazumljivo. Nisam htjela reagovati odmah, znam da bih upala u probleme. Čula sam jako lupanje na vratima.

"Otvori vrata, ili provaljujem!"

Vrata su bila su zaključana. Neko je želio provaliti vrata. Taj lik, kome ni ima nisam znala je pokušavao da me sakrije, ali ja sam vrištala. Sve je išlo tako brzo. Zavezao mi je ruke i noge i oblijepio usta da ne bi mogla vrištati. Gurnuo me u wc.

"Ni riječi da nisam čuo! Bit će problema!" - rekao je i upreo pištolj od mene.

Suze su išle niz obraze. Ostavio me i zaključao. Čula sam da su provalili vrata. Pričali su nešto, nisam mogla da čujem šta.

Sve što sam razumjela je bio ženski glas: "Ne,ne,ne.." - ponavljala je.

Čula sam pucanj. Ženski glas je vrištao. Nakon toga je naslijedila tišina. Nisam ništa čula osim glasnog muškog jecanja. Pokušavala sam se osloboditi, ali nije uspijevalo. Koraci do kupatila ni malo nisu vodili na dobro, po mom osjećaju. Nisam vidjela ko je, ka ulazu sam bila okrenuta leđima. Osjetila sam nešto na sebi, od čega mi je bilo sve lošije i lošije i od čega mi se sve više mantalo. Neko je toliko glasno glasno disao iza mene, sve glasnije i glasnije, a meni se odjednom smračilo pred očima..