Uobraženi zavodnik #4

Prošlost

Voljela bih da sam bila hrabra. Ali nisam bila. Voljela bih da se sve drugačije dogodilo. Ali nije. Voljela bih da sam vjerovala pravim osobama. Ali nisam.

Sve je bilo pogrešno i ostalo je tako. Dovelo me do puta kojim nisam planirala ići, i pretvorilo me u osobu koja nisam planirala biti.

Zato što sam bila previše glupa, pretjerano naivna, i bolno nesigurna.

Zato što sam mislila da sam popila svu pamet svijeta, a bila sam sve samo ne pametna.

Zato sam sve ovo i zaslužila.

Sjedim u sobi i tupo gledam u malenu kutiju u kojoj sam sve do ovog momenta držala svu svoju ušteđevinu, uredno ušuškanu ispod gomile plahti i peškira, u najdonjoj fioci. U njoj se nalazilo sve što sam uspjela da sakrijem od same sebe, i odvojim kako bih imala za sve one snove što sam brižljivo gajila i čuvala.

Sada je ta kutija potpuno prazna a novac je negdje daleko. Potrošen na tuđe snove, i tuđe želje. Na tuđe hirove i prohtjeve.
Pitam se šta sad da radim i kako da postupim. Imam osjećaj da sam na mrtvoj tački sa koje ne znam kako da se pomjerim.

Osjećaj kada ti neko uzme sve ono što si planirao da iskoristiš kako bi svoje snove realizovao malo po malo.
Ako nastavim sjediti i kukati nad svojom jebeno tužnom sudbinom ovaj osjećaj neće tek tako da isčezne, pogledala sam tužno još jednom po prostoriji a onda ustala, uzela kaput sa vješalice i krenula vani. 
Trebalo mi je nešto žestoko da ugasi ovaj bijes i gorki okus razočarenja, a ovih nekoliko poslednjih novčanica i džepu će valjda poslužiti za to.

****

Carlos je sjedio za šankom i mrzovoljno gledao kako se led u viskiju topi i nestaje.
Dan mu je bio bezličan i dosadan.
Falilo mu je uzbudjenja i zabave ali danas se cinilo nije dan za to.
Dosadile su mu uvijek iste zabave, iste djevojke, ista lica.
Falilo mu je nešto potpuno novo.
Cak mu ni alkohol nije donosio zabavu kao ranije.
Taman se spremao da plati i da se uputi u neki drugi lokal, sa boljom muzikom i atraktivnijim djevojkama, kada se vrata lokala naglo otvoriše i on ugleda nešto toliko divno da je ostao širom otvorenih očiju.
Djevojka koja je otvorila vrata bila je toliko lijepa da je mislio da halunicira, jer nešto toliko nevino i prirodne ljepote nije zalazilo u ovakve lokale, a posebno ne u ovim kasnim satima.
Nije ni trepnula kada je ušetala u zadimljeni kafić, već je odlučnim koracima došla direktno do šanka, sjela dvije stolice od njega i naručila ni manje ni više, flašu votke, i jednu čašu.

On je i dalje bez treptaja posmatrao, čudeći se toj neobičnoj pojavi, a kada je nagela iz flaše i zakašljala se svom silinom nije odolio a da se ne nasmije.
Bilo je očito da nije pila, a još očitije je bilo da joj nije mjesto tu.
Ali kada se na njegov smjeh naglo okrenula i pogledala ga tim predivnim očima pomislio je da sanja.
-"Drago mi je ako sam vam zabavna."-progovorila je glasom od kojeg se naježio.

Skoro da je zaboravio kako se priča samo od jednog njenog pogleda, a onda se sabrao i ne odvajajući pogled sa tih plamtećih očiju rekao
-" Prije bih rekao da si mnogo privlačna, sa tim seksi pogledom i drskim usnama. Zabavna nije čak ni u prvih deset riječi sa kojima bih te opisao."

Frknula je, potpuno imuna na njegov šarm i jedan od najneodoljivijih osmjeha kojim je počastio i ponovo nagela iz flaše. Ovaj put se nije nakašljala iako joj se lice smrklo na jaki ukus votke.
Pomislio je da je popuno nezainteresovana za društvo kada je progovorila
-"Rekla bih da je zabavna prva riječ sa kojom bi me trebalo opisati. Samo mnogo humoristična osoba je toliko naivna da dopusti da je opljačkaju tako lako. Dala sam joj i ključ i pikazala lokaciju. Vjerovala sam da je povjerenje nešto što ljudi i dalje neguju u sebi, ili bar prijateljstvo. Cijelu ušteđevinu sam prokockala na tu glupu riječ zvanu povjerenje. Kada bih pozvala policiju mislim da bi mi se nasmijali u lice." - pričala je gledajući u neku tačku ispred sebe, govoreći više sebi nego njemu, ali njen glas ga je prikovao i nije mogao prestati da je sluša.
Pitao se da li je moguće da je ovaj andjeo slomljen i ubijen surovošću današnjice odlučio da digne ruke i izgubi sjaj, zbog neke osobe koja je bila bez obraza i srama.

Nagela je opet iz flaše a onda ga pogledala a njega je nešto presjeklo u grudima kada joj je vidio suze u očima.
-"Znaš, poslednje sam pare dala na ovu flašu votke, ali ne djeluje. Nije mi uspjela saprati ovaj bol u grudima."

Okrenula je flašu naopačke i on je shvatio da je iskapila do kraja.
A onda se sasvim neočekivano srušila pred njim, potpuno izgubivši svjest.

****

Kada se probudila narednog jutra osjetila je tako jak bol u glavi da je mislila da je neko pretukao. Ustala je, uhvatila se za glavu i pokušala da se sjeti otkuda tu i šta se to juče desilo.
A onda je pogledala na sto i ugledala ogromnu svotu novca uredno raspostrtu pored malenog bijelog papirića. Bila je to skoro pa tri puta veća svota od njene ušteđevine i mislila je da sanja i dalje.
Nagela se i uzela papirić, a zatim pročitala najneobičniju poruku ikada
"Nadam se da ti ovaj novac nece pokrasti osobe bez moralnih vrijednosti.
Iskoristi ga za ostvarenje svojih snova ljepotice, i nikada nemoj izgubitj vjeru u pravdu i povjerenje.
P.S. Nemoj vise sa piješ votku iz flaše, preporučio bih ti da kreneš polako."

Kada je po treci put procitala poruku pomislila je da je neko zeza, a onda je zbunjeno pogledala po sobi i pomislila da je sudbina odlucila da se malo poigrava sa njom.
Ovo je bio filmski scenario za neku trecerazrednu komediju a ne stvarni zivot, pa ipak novac je i dalje stajao ispred nje. I ma koliko puta ponovo procitala poruku nista joj nije postajalo jasnije.
Ko bi lud njoj dao ovolike pare?.
I ko bi bio dovoljno lud da ih prihvati?
Valjda su oboje bili po malo ludi.
Uzela je novac sa stola, odlucivsi da ga iskoristi, ali pre toga je odlucila da otkrije ko je taj dobrotvor koji je taj novac dao.
Mada nije ni slutila da odgovor na to pitanje nece uspjeti saznati jako dugo vremena.