Uobraženi zavodnik #4

Sadašnjost - 1. Poglavlje

Carlos sjedi na stolici i smješka se kao da je upravo izvukao džek pot.
Ruke su mu stisnute lisicama i vezane na leđima za metalne prečke stolice na kojoj sjedi.
Očito mu je zanimljiva situacija u kojoj se našao jer na licu mu se ne nazire ni trag zabrinutosti ili nervoze.

I baš u momentu kada poželi da izazove neku reakciju i vidi kada će neko doći do njega, vrata se otvaraju i u prostoriju ulazi namrštena policajka, smrknutog pogleda, i oštrog koraka.
Djeluje više kada da je iz nekog muškog dečačkog hora, ali Carlos je gleda kao da je najzgodnija djevojka koju je vidio.
Pogleda ga, a on je počasti jednim od svojih najboljih osmjeha, i ona ostaje zbunjena tom reakcijom.
Mršti se i dalje, ali ga ne gleda toliko smrknuto, koliko iznenađeno.

Sjeda i otvara svoju fasciklu, vjerovatno prepunu hrpe škrabotina i dok čita lice joj je potpuno zamrznuto.
Izgleda kao da se našla u procjepu između pokušaja da se suzdrži od smjeha, i truda da ne oda koliko je ova situacija stavlja u nezgodan položaj.
Ipak, sekundu zatim pročisti grlo, i započinje sa čitanjem optužnice

-"Gospodine Carlos, optuženi ste za remećenje javnog reda i mira jer ste se u toku večeri šetali ulicom samo u donjem vešu, kao i jer ste izazvali pometnju u ulici Palissa jer su se dvije djevojke pobile zbog vas.
I takođe jer ste vršili pritisak na našu službenicu, i to, citiram :
da vam pokaže kako se radi reanimacija srca i kako se izvodi vještačko disanje, jer vam je srce prestalo da radi nakon susreta da njom."

Na te riječi se on nasmijao, i to je uspio da uradi na toliko seksi način, da je službenica ispred njega nesvjesno počela da zavodnički trepće kraveći se pod njegovim pogledom, a kada je progovorio malo joj je falilo da spadne sa stolice na taj muževni i moćni glas.

-"Ljepotice, mislim da bi trebali da me kaznite. Kriv sam po svim tačkama optužnice."

Da li zbog tog ljepotice, koje joj je prvi put u životu neko uputio, ili zbog tog šarma na koji je bilo prosto nemoguće ostati imun, ona je potpuno izgubila nit razgovora i zaboravila način na koji se standardno ta procedura obavlja, pa rekla

-"Kako to mislite ?"

Nasmješio se, ležerno zavalio u stolici kao da je na nekoj ležaljci na plaži, ispod suncobrana. Jedino što mu je falilo u toj sceni nije bio kupaći, već neki koktel u ruci, jer bio je samo u donjem vešu, kao što se i navelo u optužnici.

Zanimljivo je bilo da mu nisu dali nešto da obuče, jer tijelom je toliko skretao pažnju, da čak i da nije bio toliko drzak i slatkorječiv, bilo bi teško zdržti profesionalni stav i hladnokrvnost.

-"Mislim da sam kriv, i jedino rešenje bi bilo da me zatvorite iza rešetaka.
Naravno ako se slažete da je moje tijelo dovoljno izazovno da me treba kazniti zbog toga."

Ako je mislio da je zbuni još više, ova rečenica je pogodila pravu metu, jer malo je falilo da počne da muca.
Ali nije stigla ni izgovoriti ništa, u prostoriju je ušetala još jedna policajka, i prekinula njeno ispitivanje.

A onda je Carlos doživio deža vu, i ostao on bez riječi ovaj put.
Jer djevojka koja je ušetala u prostoriju je bila ista ona koja mu je jedne večeri samo jednim pogledom spržila sve nervne završteke, i bila je jedina žena kojoj je pošlo za rukom da ga pokosi svojom pojavom.
Sreo je na poslednjem mjestu na kom bi očekivao da vidi takvog anđela, i sada se to opet ponovilo.
A onda je progovorila, i taj njen glas ga je vratio u ono veče kada su se sreli, i nije odolio a da se ne nasmješi.

Za razliku od njega ona ga je posmatrala kao da je najčudnija pojava sa kojom se susrela, i na licu joj nije vidio ni trag prepoznavanja ili sjećanja na njega.
Začudo to ga je razočaralo.

Pogledala je u kolegicu, i ignorišući ga upitala

-"Da li je testiran na nedozvoljene supstance u tijelu ?"

Nasmijao se na njeno pitanje i ubacio da odgovori

-"Jedina nedozvoljena susptanca u meni jeste tvoj miris i zvuk tvoj glasa."

Ignorisale su ga obe na to što je rekao, jer se policajka konačno pribrala i odgovorila

-"Inspektorice, nije pronađen ni trag alkohola ili droge."

Ali Carlos se opet morao umješati u razgovor

-"Sa toliko godina, a već inspektorica."

Na šta se ona okrenula, pogledala ga od glave do pete i kao da nije ni najmanje impresionirana viđenim rekla

-"Sa toliko godina, a i dalje nezreo."

Nasmijao se na te riječi, i kao da mu je dala najveći komoliment rekao
-"Ne bih rekao da si me dobro procjenila. Ali biće prilike da popravim utisak."

Zanemarila je njegove riječi, i kolegici rekla da mu skine lisice i pusti ga.
A onda je iznervirano prošla rukom kroz kosu, kao da upozorava samu sebe da odoli želji da ga još jednom pogleda i rekla
-"I zaista, dajte mu nešto da obuče, ne može se ovakav šetati okolo."

A onda je krenula u pravcu izlaza, i baš kada je mislio da će da izađe bez da ga udostoji još jednog pogleda, okrenula se i pogledala direktno u njega.
Pogled joj je bio znatno mekši, i ispod te fasade ljutite šefice nazreo je djevojku koju je one večeri upoznao.
A onda ga je upitala pitanje koje je i očekivao da će da mu postavi

-"Da li smo se mi već sreli ranije ?"

Podigao je izazovno jednu obrvu i pogledao je kao da je izaziva da se sjeti kada i gdje, ali sekundu zatim je lagano odmahnuo glavom i dodao

-"Ne, ne bih rekao."

A onda je ona klimnula glavom, i u trenu je pomislio kako joj je licem prešao izraz razočarenja.
A zatim je izašla ostavljajući ga da gleda za njom.
Da bi on zatim dodao više za sebe

.." ali budi sigurna da ćemo se sresti ponovo."