Kraj priče

Prvi Dio

Maj mjesec -sjever Njemačke

-" Hajde zar još niste spremne ?! Već su se krenuli i došaptavati dušmani da si kćeri odustala !!!"

Otvarajući vrata sobe od Aylin i  boreći se da dodje do zraka govorio je Mustafa ...

-" Neka misle šta hoće kad su imali obraza da dodju a ni sami to nisu željeli!!"

Spuštajući kćerki veo govorila je Sajma .

Sjedio je za vjenčanim stolom , nije skrivao osjećaj sreće , a kako i ne bi bio sretan Aylin je bila djevojka posebne ljepote, sićušnog tjela sa ukrasima obdarena. Prirodna kosa nije tražila puno osim češljanja da bi širila miris šampona breakve , lice nije trebalo šminku jer je sunce milovalo njenu kožu koju je samo voda kojom se umivala dotakla , plave oči boje tamnog mora su se stidno skrivale ispod dugih trepavica kad bi je neko pogledao... Malo punije usne nisu mnogo pričale , ćutale su i kad su trebale da progovore...
Osjeti kako joj srce zakuca jače kad im se pogledi sudariše ... Obori pogled i lagano koračajući pored oca je prilazila stolu ... Čula je samo svoje srce koje je nadjačalo muziku i pljesak gostiju koji su je pogledima ispraćali prema stolu gdje je sjedio Mehmet .
"Momak za primjer " kako je često znala čut o njemu u posljednje vrijeme, mada je pristala na brak s njim da bih ispoštovala odluku i obećanje roditelja , mada ga je vidjela dva puta prije danas urezao je se svojom ljepotom i muškošću u njenim mislima . Bio je sve ono što su djevojke njenih godina željele i ludile da imaju. Visok, širokih ramena koja su davale snagu njegovom pomalo smrknutom i ozbiljnom pogledu. Oči je imao tamne sa nekim posebnim sjajem kad bi se nasmijao, mada ga je vidjela samo na sekund kad je se nasmiješio kad su kod njega u Francuskoj zakazali zaruke . Bilo je to prije šest mjeseci kad su bili u posjeti kod amidže , ona je mislia da je to bila samo posjeta jer su dedo i nana došli u posjetu ali je sve od samog početka bio plan da se familije upoznaju i Mehmet i Aylin pristanu na njihovu odluku.

Drugi put je bio malo opušteniji i progovorio je nekoliko rječi nakon što su obavili zaruke . I od tad su slanjem poruka i razgovorom u kasne sate jedno drugo malo upoznali koliko su mogli jer su u šest mjeseci od prvog susreta do sad imali par poruka i razgovora , ali je izgleda za njih bilo dovoljno jer su u ovom trenutku osjećali isto...

Nije sigurna da je čula i razumila i rječ čovjeka koji je kao ovlašteno lice obavio vjenčanje , srce joj je kao ludo htjelo da iskoči iz grudi ...
Još je veće uzbudjenje osjetila kad joj je Mehmet podigao veo s lica i držeći je za ramena spustio tople usne na čelo , nešto je i došaputao ali nije čula ni rječ od zvižduka i glasne muzike koja se oglasila kao znak sreće jer su sad muž i žena....

Isto kao i prije vjenčanja i večeras ga je vidjela dva puta , za vjenčanim stolom i ples koji je prekinut slikanjem jer su svi žurili negdje i nisu htjeli da odu a da ne naprave nekoliko slika s mladencima za hvalisanje na društvenim mrežama .... Tako je i slika njih stigla do Esme ... Oči su joj se skupljale od bjesa dok je mržnja i želja za osvetom rasla u njoj ... Bacila je telefon na krevet dok je skidala odjeću da opere tjelo ali ne i zlu dušu kad je mogla da zamisli a ne još da i izgovori rječi :"Smješi se sad dok još možeš , sigurno se nećeš više nasmješit kad Mehmet osjeti dodir mojih ruku!!!"

Ispoštovao je želju Aylin i uživao u putovanju s njom prije nego je postala njegova žena u svakom smislu... Izgarao je od želje koliko je i uživao u njenom stidu i strahu... Izmoreni od puta koji nije bio nimalo jednostavan , duga vožnja  više od 12 sati  i sa čestim pauzama je iscrpila i njihova mlada tjela ... Nisu se odmorili ni sedam dana nakon puta jer su posjete prijatelja , poznanika i familije koji su živjeli u blizini bile duge i česte... Mehmet je i sa društvom izašao par puta jer je Aylin još uvjek spretno izmrdala svaku šansu da konačno imaju prvu bračnu noć i to ga je pomalo i nerviralo , da je već dvi noći izašao ljut lupajući vratima kroz koja je prošao ...

Ta jedna noć i pijani Mehmet su uništili jednu priču koja nije dobila šansu da bude ispričana onako kako zaslužuje .

Aylin je sjedila na obali uplakana, pričala je tužnu priču talasima koji su joj pravili društvo , jer niko oko nje nije vidio i mogao da razumije koliko bola i razočarenja je sa sobom donijelo to tužno jutro  koje je dočekala sama na stjenama dok su joj još uvjek ozvanjale rječi uvrede i poniženja u ušima .