Kraj priče

Treći Dio

Mehmet je došao kući nakon više poziva njegove majke , zatekao je tišinu u kući , to mu je i prijalo jer nije ni sam znao šta je se dešavalo ovih dana. Ostao je nepomičan na vratima da stoji kad je ugledao majku kako sjedi na krevetu i lomi prste , kao opržena kad ga je ugledala skočila je  sinu u zagrljaj. Tiho je zajecala kako je to samo ona znala i u prekidima izgovorila par rječi :"Aylin sine nema nigdje , sve sam mislila da je s tobom,njena mama je zvala više puta da sam prestala da se javljam iz straha jer ne znam šta da joj kažem ?!"
Odvojio se od majke na tren bacajući pogled po sobi , neko je pospremio sav onaj nered i po njegovom sjećanju sve je bilo isto kao i prije i na svom mjestu. Pogled mu  je zastao na slici uokvirenoj pored kreveta i pred očima mu odigra scena od posljednje noći kad ju je vidio , kao ranjena srna je izašla iz sobe stiskajući na prsima malenu crnu torbicu koju je nosila uvjek sa sobom. Dozvolio je bjesu da ga nadvlada i uvrjedio je i ako to nije mislio niti imao namjeru , uradio je sve što nije smio i htio ali više nije bilo povratka.
Otvorio je njen ormar sve je još uvjek bilo na svom mjestu uredno složeno kao i prije kad je jednom naglo ušao dok je slagala veš . Lagano rukom predje po okačenim haljinama i njen miris ga zagolica , imala je poseban miris breskve koji ga je naprosto opuštao.
Majka mu pridje i pruži kovertu adresiranu na njegovo i njeno ime , otvorio je brže nego inače i nije pazio što je pocjepao jednu stranu da bi lakše izvadio papire, brzo je pogledom prešao po prvom papiru koje je došlo kao objašnjenje , a druge je prgledao više puta i bacio na krevet dok je jednu ruku držao na kuku a drugom nervozno trljao lice i bradu. Majka ga je začudjeno gledala , znala je da nešto nije uredu i prije nego je izustila da ga upita šta se dešava , on je pesnicom udario od zid pored prozora i naslonjen čelom na prozor progovorio.

-Mehmet:" Aylin je otišla majko . Uzela je pasoš prije nego je dobila odobrenje za boravak i prijavu . Poslali su da odnese pasoš i još neke dokumente koji su nedostajali !!!"
Jadna žena nije znala ništa , nije primjetila na Aylin da su imali problema niti se ona žalila na bilo što od kako je došla , pogledala je sina i upitala pomalo drhtavim glasom:"Kako misliš otišla? Gdje je mogla otići bez novca i jezik nije poznavala dobro? Stric joj je bio juče navratio , radovao se vašoj sreći jer je mislio da je istina da ste otišli u obilazak grada . Majka joj je zvala jer je htjela da dodjete malo kod njih i ja više nisam mogla da lažem pa sam prestala da se javljam . Sve sam mislila da je s tobom i da ste otišli da bi imali malo privatnosti i slobode dok se neupoznate."

Obavio je nekoliko poziva i u roku od nekoliko sati dobio je informaciju koju nije očekivao. Niko nije znao gdje je provela noć niti kako je stigla u gradić na obali udaljen nekih 10km , svoj račun iz Njemačke je ispraznila u susjednom gradu , sumu nije saznao ali je bio siguran da se nije radilo o velikoj svoti i da nije mogla daleko da ode s tim novcem. Do Pariza da je stigla to je razumio ali kako je platila kartu i od kud da je samo tako odletjela za Ameriku nije mu bilo jasno i zbog toga je zatražio od školskog prijatelja koji mu je ujedno bio i daljnji rodjak da dobro provjeri sve detalje još jednom jer mu nije činilo smisla da je mogla jednostavno sjesti na avion i to za Ameriku...

Aylin je hodala ulicama koje su za nju na neki način sve izgledale isto, zatrpane autima koja su se usporeno pomjerala i svaki sekund je neko svirao i dobacivao psovke na neki strani jezik, osmjehnula se kad je u nekoliko koraka čula skoro deset različitih jezika od prolaznika koji su žurili negdje a izgledalo je kao da samo žure bez nekog cilja , kao da žele da stignu nešto što je uporno bježalo . Nekoliko sedmica nakon što je provela u ovom gradu je shvatila da su svi vodili utrku s vremenom , za sve je trebalo mnogo vremena i strpljenja i ponekad nakon dana koji je rastegnut i na više od 17 sati nije bilo dovoljno da se obave sve obaveze.
Lagano je ispijala hladnu kafu koju je pažljivo gurala na kraj stola posle svakog gutljaja iz straha da ne bi prosula na papire koji su bili rasuti po stolu dok su Merve i Osman pokušavali da joj objasne njene opcije kako da najbrže i najjednostavnije dobije vizu boravka i sve ostalo potrebno da započne život u ovom gradu gdje nije imala namjeru da se zadrži više od nekoliko sati , ali slučajni susret s Merve i razgovor kao i saosjećanje ove žene kojoj je ispričala svoj život naravno prvo izostavljajući detalje , imale su na neki način sličnu sudbinu jedino je Merve uz sebe imala Osmana . Uvjerila je Aylin da je teško mogu pronaći u ovako velikom gradu i ako joj udju u trag , i ponudila joj smještaj i svoju pomoć da joj olakša malo zastrašujući početak ...

Kod Merve je ostala nekih tri mjeseca dok nije dobila smještaj u studenskom domu , nije pokušavala ni da se zahvali za sve što je učinila za nju je vrijedilo mnogo više od zahvale bezbroj puta. Spustila je sliku majke koju je našla u malenom rokovniku u svojoj torbi i glasno jazejca, posljednji razgovor s majkom joj je još uvjek parao uši ... Nije mrzila majku jer je dobro poznavala svog oca i bilo joj je dovoljno to što je bar prećutala ocu da je se Aylin javila i da zna gdje je , jer poznavajući ga došao bi prvim avionom i prevrnuo bi svaki kamen dok je ne bi našao i vratio nazad ... Njemu je bilo važnije da on nije morao da hoda pognute glave jer mu je kći pobjegla , nego da ona mora da trpi poniženje i uvredu, a bila je sigurna da ne bi ni saslušao njenu stranu priče već bi našao način da i nju ubijedi da je krviva za sve ...

Sajma se teško održala na nogama kad je otvorila vrata i ugledala Mehmeta kako stoji smrknutog pogleda nagnut na zid pored ulaznih vrata. Brzo se sabrala i skonjajući se u stranu je izgovorila :" Hajde zete udji te , dobro nam došli ... Malo ste me iznenadili jer se niste najavili!!!"
Mehmet je osjetio hladan znoj koji je popraćen jezom prešao niz ledja kad je shvatio da Aylin nije došla kod svojih . Gurajući cipele u stranu uzeo je sebi vremena dok je rekao :" Došao sam sam, već odavno ne znam gdje vam je kćerka ! "
Sajma je rukama prikrila lice jer je sad bila sigurna da Aylin nije poslušala njenu molbu da se vrati i pokuša da na neki način cjelu situaciju dovede u red prije nego otac sazna .
Mustafa u polupijanom stanju se pojavi ispred njih , iz očiju su mu sjevali bjes i tuga , gurajući Sajmu u stranu se ispravi ispred Mehmeta i svojim rječima iznenadi Sajmu koja se povukla u kuhinju ponosna na muža po prvi put u životu .
-Mustafa:" Došao si da je ovdje tražiš??? U ovoj kući se uvjek poznavao red i poštovala tradicija  ! Preko ovog praga kad je prešla ostavila je moje prezime i uzela tvoje , što znači da je od tog dana tvoja briga i tvoja žena ! A pošto vidim da kod vas nije postojao red niti se poštovala tradicija , jer da jest be bi je sad tražio !!!"