Kraj priče

Šesti Dio

Odbila je da podje s njim do njihove sobe , pratila je njegovu majku prema sobi gdje su inače sjedili i primali goste . Nakon što im je donijela čaj zatvorila je vrata za sobom u nadi da će rješiti šta  god da im je  stajalo na putu i pomiriti se. Aylin je odpila nekoliko gutljaja čaja i prije nego je spustila šoljicu na sto ispred sebe podigla je obrvu i obratila se Mehmetu:"Slušam , htio si razgovor evo došla sam, i iskreno žarko me interesuje o čemu to mi još imamo da razgovaramo?!"
Izgledalo je kao da je izgubio strpljenje ali je brzo se sabrao i krenuo s razgovorom, izbjegavao je da je gleda u oči dok je govorio.

-Mehmet:" Svjestan sam svoje greške , i znam da sam te povrijedio i ako to nisam želio ... Bio sam i bjesan i pijan i kasno sam shvatio da sam upao u zamku ...ne tražim izgovor niti sažaljenje, i znam da nema opravdanja za sve što sam ti ono veče rekao i uradio ... Jedino što tražim je da mi oprostiš i da započnemo sve iznova ili tamo gdje smo stali?"

Njen osmjeh ga malo iznenadi ali ne više nego sve što mu je rekla prije nego je ustala da potraži njegovu majku .

-Aylin:" Iskreno iznenadio si me... Ono veče si bio ustanju i da me uzmeš na silu , i možda bi i uspio da nisi bio pian i popustio nakon što sam te izgrebela ... Ali ni to me ne bi povrijedilo  i možda bi ti mogla lakše oprostit !!! Ali prevaru i javno poniženje kao i rječi nisam sigurna da ću ikada moći ... Mehmete ono veče si me nazvao svim ružnim i pogrdnim imenima koja postoje, rekao si sve ono samo da bi se ja osjećala krivom za prevaru... Sad stvarno ti se divim da si imao hrabrosti i obraza da tražiš od mene razgovor... Shvati da ti nisam dužna ništa , sam si kriv za ispisani kraj priče kojoj nismo ni naslov napisali!!!"

Gledao je  Aylin dok je hodala niz hodnik dozivajući njegovu majku , poljubila je obraz zabrinute žene i stiskajući je sebi na prsa malo tiše prošaputala :" Uvjek ćeš ostati na posebnom mjestu u mom srcu, žao mi je što se sve završilo ovako ali nije moglo drugačije ."
Uplakana žena je podigla pogled i upitala :"Nećeš mi reći razlog?"
Aylin joj je spustila tople usne na ruku i stiskajući je uz svoj obraz pokušavajući da ne zaplače opet tiho izgovorila:"Jednostavno nismo jedno za drugo , mnogo je toga što nas djeli i nismo uspjeli... "
Dok je koračala prema autu začula je Mehmeta kako je doziva i nudi da uzme i ponese bar nešto od svojih stvari . Zastala je i na tren je izgledalo kao da će se vratiti , ali se osmjehnula i uz mahanje dobacila :" Neka Esama uzme ako joj nešto paše !!! Ipak je specijalista u uzimanju onog što nije njeno!!!"

Put do Njemačke je samo ubrzo i pogoršao stanje kod oca , nakon nekoliko dana provedenih u bolnici je i on doživio kraj .
Ali je bar doznala istinu , sad joj je bilo još teže ali više nije bilo povratka ...
Do njenog povratka u Ameriku je ostalo još dva dana i ona je to vrijeme iskoristila pomagajući majci da se spakuje za preseljenje u Tursku. Nije uspjela da je nagovori da podje s njom , ali i nakon razgovora sa mladjim bratom od majke je shvatila da je za nju sad najbolje da bude uz svoju familiju ...
Slagala je slike u jednu od šarenih kutija koje joj je majka pružila i zastala na slici oca iz vojske sa stricem i mladićem kao da je brat blizanac Mehmetu , prisjeti se razgovora s ocem i jedna joj suza se iskrade iz oka , kanula je na sliku i prije nego je obrisala majka se spustila na koljena pored nje . Uzela je sliku i uzdahnula, milujući je po kosi je tiho progovorila:" Velika šteta... Otac ti je bio 1000% siguran da će brak s Mehmetom biti nešto posebno, i niko nije očekivao da on neće ličiti na oca ... Bio je jako sretan što kćer jedinicu daje familiji Durmaz , a još sretniji je bio što je ispunio obećanje Mehmetovom ocu...Ali bilo kako bilo ispunio je sve i nije tvoja niti njegova krivica što nije uspjelo . Nekad ljudi iz želje i ljubavi skroje sudbinu a da ni ne razmisle bar na tren kakve posljedice mogu izaći iz svega , nekad je bolje da za kraj priče ostanu puste želje nego razočarenje ..."
Gledala je u majku i pokušavala je više puta da je upita da li je kasno i da li ima pravo da traži od Mehmeta pomirenje, ali kod svakog pokušaja da izusti pitanje slika od one noći joj zaigra pred očima i ona odustane .
Stavila je i posljednju kutiju pred vrata prije nego se okrenula i pogledala prazan stan u kojem su do prije manje od godinu obavili zaruke i sa leptirićima u stomaku izašla iz svoje sobe u vjenčanici , zatvorila je oči na tren da ne bi zaplakala jer ko zna koliko teško je sve ovo bilo za majku jer je u ovom stanu provela pola svoje mladosti s ocem koji je bio teške naravi ali je znao da voli i čuva i cjeni ono što je pripadalo njemu.

Posljednjim letom je napustila ovaj grad i kontinent u nadi da je sve ružno ostavila iza sebe . Borba i novi život su bili tek početak njene životne priče daleko od svega daleko od svih.