Sofijina strana priče

339 11 9
                                    

Sofija:Ljudi koji znaju da sam bogata misle da je moje detinjstvo bilo sjajno upravo zbog silnog novca koji su moji roditelji imali...Ali luksuzna letovanja i skupe stvari ne mogu da kupe sreću...
Takođe nikad nisam znala ko mi je pravi prijatelj a ko samo želi da me iskoristi zbog novca...Moji roditelji nikad nisu obraćali previše pažnje na mene...Tako reći moje detinjstvo bilo je prilično tužno...Jedina osoba u koju sam zaista imala poverenja bila je Ana jedina devojka koja pre nego što je i znala da sam bogata prišla i pružila mi ruku prijateljstva i postala mi najbolji prijatelj osoba koja je znala svaku moju tajnu i uvek bila spremna da mi da savet ili da mi pomogne...
Ona je bila ta kojoj sam priznala da sam se prvi put zaljubila...Bila sam u prvoj godini srednje znam čudno je da se tek tada zaljubim po prvi put ali pre toga mi se nije dešavalo tada sam u isto vreme shvatila kako ljubav može biti divna ali i bolna...A takođe tada sam shvatila da sam sklona ka homoseksualnosti...
Ana:Hej Sofi šta ima novo u šta to bleneš?
Sofija:Ma ništa nije ni bitno Ana
Ana:A da li gledaš u onu slatku plavušu iz našeg odeljenja...Viktorija beše...Oh biću tako ljubomorna ako se smuvate
Pa da li ti se sviđa?
Sofija:Ne...Pa dobro možda malo
Ana:Pa pozovije da se vidite...Šta čekaš? Ja uzimam njenu najbolju drugaricu
Sofija:Ana!!!Ja nisam kao ti nije mi tek tako lako da priđem devojci i pitam je."Ej hoćeš li na dejt"
Ana:Mislila sam da me više nećeš prozivati zbog onoga što sam se muvala sa onom likušom....
Sofija:Pa ustvari odbila te je i pretila da će zvati policiju zbog seksualnog uznemiravanja
Ana:Nije smešno uostalom nismo ovde da pričamo o meni nego o tebi...
Ne moraš direktno da joj priđeš samo joj ostavi pismo i u tom pismu joj napiši da želiš da se nađete i ako se ne smuvate pošalji je meni...A sad puno sreće...
Sofija:Poslušala sam Anu i posle časova ostavila za Viki pismo u kojem je pozivam da se vidimo na jednom mestu za koje nije baš puno ljudi znalo na moje tajno mesto...Napisala sam joj adresu i nadala se da će doći ali nisam ni slutila šta mi se sprema te večeri...
Viktorija:Mari gde ti je sveska
Marija:Uh izgleda da je ostala u tvom ormariću
Viktorija:Pa idi uzmi je i onako znaš kombinaciju koja otvara ormarić ja ću te sačekati ispred
Marija:Otrčala sam do Vikinog ormarića da bih uzela svesku ali tamo sam naišla na nešto znatno zanimljivije od moje sveske...Nakon što sam otvorila ormarić u njemu sam zatekla pismo i to ljubavno pismo u kojem jedna od devojaka iz škole Viki priznaje svoju ljubav i poziva je da se večeras nađu u parku na drugom kraju grada i tada mi je sinula ideja...
Evo me Viki hajde da požurimo kući

Sofija:Jedva sam čekla da se Viki pojavi ceo dan sam skupljala hrabrost da joj lice u lice kažem šta osećam...Ali osoba koju sam ugledala nije bila Viki to je bila druga devojka koja je takođe učila u našem razredu Marija koja kao da se od Viki nije odvajala ni noću ni danju...
Marija šta ćeš ti ovde?
Marija:Došla sam da ti kažem da se kloniš moje devojke...
Sofija:Tvoje devojke
Marija:Da a Viki takođe želi da se skloniš od nje...Kaže da joj deluješ previše napadno i glupo i ne želi da bude sa razmaženom malom bogatašicom...Ona voli samo mene pomiri se sa tim i budi što dalje od nje...
Sofija:Samo je otišla oko nje je kružila neka mračna energija u tom trenutku delovalo mi je kao da od nje ne postoji ništa zlobnije...Njene reči bile su mi bolne...A najviše bolelo me je to što Viktorija nije mogla da dođe sama i saspe mi istinu u lice...Da li su sve žene grozne?Da li mi je suđeno da ne budem sa onom koja mi se prva svidela i za koju mislim da je jedina...
Nikad više se neću zaljubiti u ženu to obećavam sebi...Spasiću sebe od ovog bola u srcu koji sada osećam...

Nakon toga ja i Kajil smo se smuvali ne mogu reći da sam ga volela bio mi je kao štit kojim sam se štitila od patnje i od Marijinog hladnog pogleda svaki put kad bi prošla pored mene u glavi bi mi odzvanjale reči iz te noći...
Ona se sto puta izvinula zbog toga kasnije ali u meni je idalje postojao taj neki strah od nje ali vremenom nestao je postala je za mene Vikina najbolja prijateljica i naravno žena moje najbolje prijateljice Ane kao i moj prijatelj...A Viki je pripala meni ali vi tu priču već znate...
______________________________________
xYuki00x:Novo poglavlje je tu...I nadam se da sada bolje razumete Sofi...
Ovde je kraj moje priče ali uskoro stiže nova koja će se zvatu
Uspomene iz dnevnika...
Hvala svima što ste četali ovu priču😊

TajnaTahanan ng mga kuwento. Tumuklas ngayon