Philophobia /z.m.

Skittles and M&M's

Mood at the moment:Secreta-Deep in us,Helheim lives

Author's P.O.V

Djevojka vitke figure stojala je na krovu visoke zgrade dok je valovita kosa vijorila na vjetru.Lijevu stranu srcolikog lica obasjavaše joj mjesečina dajući njenoj svijetloj, skoro prozirnoj koži srebrni sjaj.Tišina je okruživala kao kavez dok je posmatrala ogromno prostranstvo ispod sebe koje je svijetlilo sjajem milion zvijezda.Tiho je pjevušila stihove neke pjesme koja joj se uvukla u misli dok je čekala.Kada je pogledala na sat vidjela je da je tek nekoliko minuta do ponoći, a puni mjesec se šepurio na nebu, igrajući se sa oblacima ,čas se sakrivajući iza njih, čas pokazujući svoje veličanstveno lice.

"Predvino je zar ne?"- začula je tihi,baršunasti glas,dok je visoka muška figura zauzimala svoje mjesto pored nje, posmatrajući veličanstvenost trenutka,prizor visoko na nebu,neobjašnjivu ljepotu prirode.Blaga izmaglica i tanki sloj oblaka pomračio bi mjesec svako malo, kao tanka tkanina, čipka ili pak svila, baldahin.

"Uistinu jeste."- nježno je izdahnula, nemoćno odvojivši oči od ljepote prirode i noćnog neba da pogleda neizmjernu ljepotu pored sebe.A on, on bijaše ljepši i od sunca i mjeseca.On je imao zvijezde u svojim dubokim očima.Sve tetovaže koje su mu se uvijale po rukama i vratu činile su ga umjetničkim djelom, a svijetli vrhovi kose izgledaše kao tekuće zlato pod slabom svjetlosti.Čvrsti mišići na njegovim dugim rukama bijahu izraženi pod uskom tkaninom tanke crne majice koja je pokrivala njegov razvijeni torzo,sakrivajući još tinte, uvijene u sliku, vječno ugravirane u njegovu preplanulu kožu.Na desnom ramenu mu bijaše prebačen crni rusak.Donju usnu je zarobio svojim biserno bijelim, oštrim zubima, napeto posmatrajući nju, svojim vještim pogledom izdvajavši svaku pjegicu na njenom blijedom licu, čija je koža izgledala tako nježno.Hvatao je njen nemilosrdni pogled koji je pomno pratio njegove pokrete želeći da ga zarobi svojim očima koje su sijale nekim nepoznatim sjajem.

"Šta je u rusaku?"- upitala je dok su joj oči hitro izbjegle njegove, na što se on nasmijao osmijehom Cerigradske mačke,skidajući rusak s ramena i pridržavajući ga jednom rukom dok je drugom povlačio rajfešlus, otkrivajući boce raznih oblika i veličina.

Većina njih bijahu staklene, delikatne, ispunjene tekućinama boje bijelog zlata ili pak nevino prozirne.

"Rekla si da te vodim u avanturu, pa sam ih isplanirao nekoliko."-rekao je već krenuvši nazad s krova, a ona ga je pratila u stopu.

"Šta tačno imaš isplanirano?"-ona ga upita kad su izašli iz zagušljive zgrade.

"Ako večeras ne umremo ovo će, moja Hannah, da bude najbolja noć tvog života."

* * *

"Znaš, nisam ovo baš ovako zamišljala."-probila je tišinu koja ih je okruživala kao stakleni tank ili delikatna paukova mreža, dok je protresala flašu spreja koju je uzela s poda gdje su ostale bile rasute.

"Ništa se ne desi onako kako to zamisliš."-odgovorio je jednostavno, pa ipak tako dubokoumno.

Prišla je tako čisto,nevino bijelom zidu i povukla crnu liniju sprejem koji okalja ljepotu i čistoću besprijekorne bjeline.

"Pogrešno to radiš."-crnokosi dečko progovori te baci sprej iz svoje ruke prilazeći djevojci vatrenih očiju.

Prišao joj je stavivši jedan istetovirani dlan na njen obli bok, drugom rukom uzevši njenu, manju, nježniju, koja je ipak savršeno stala u njegovu.Osjećala je toplotu njegovog tijela kako zrači iz njega kao aura,dok joj je vodio ruku svojom, kao svjetlo u tami, fokusirajući svoje neumoljive oči na linije koje su stvarali zajedno u treptaju oka, otkucaju srca.Ispravio je njen ukrivljeni zglob, opuštajući joj šaku koja je bila zgrčena oko limene flaše svojim toplim, čvrstim dodirom.Kada on zaustavi njihove ruke, ona okrenu glavu, te skoro ustuknu od neočekivane blizine. Dah joj se miješao s njegovim, osjetila je njegov miris, tako opojan, u još gušćem, jačem obliku.