Change of rules

Part 1

Oblacim haljinu plavu sa cipkanim uzorkom i bijele baletanke. Ogledalo je maleno za mene. Plave krupne oci zavrsavam sa zadnjim slojem olovke. I dok smeđu kosu cesljam cini mi se da sam spremna za veceru.

Silazim niz stepenice sa prvog kata. "Helena cekaj mene!" vikao je Ben iza mene. Usporila sam. "Tu sam,brate. Zakasnit cemo na veceru zbog tebe."

"Ne, necemo, ti ces!" Nasmijao se sa ustima punih ostrim zubima i protrcao pored mene. "Neces!" Povikala sam i potrcala za njim. Utrcali smo u blagavaonicu zadihani i nasmijani. Za stolom su sjedili majka Thora, i moja dva brata Phil i Robin. Gledali su nas mrkim pogledom. Ja i Ben smo usutili, ispricali se i sjeli za stol. Gospođa Judy je pocela posluzivati veceru. Mama i braca su poceli razgovarati o poslu i pokusavala sam se iskljuciti i izgubiti se u svojim mislima. Zabuljila sam se u suprotnu stolicu od masivnog drveta sa pozlacenim krajevima i drvorezom ruza. Glomazni namještaj je bio svuda oko nas, od vetrine,stola i stolica, do rasvjete odnosno lustera koji je visio sa visokog stropa ukrasen malenim kristalicima. Pogled mi je pao na zdjelicu juhe koju je Judy stavila ispred mene,ja je nisam niti dotakla. Kruzila sam zlicom po zdjelici mjesajuci kremastu tekucinu. Miris rajcice obuzimao mi je nosnice ali ja nisam imala teka. Pitam se kako ce to izgledai sljedecu godinu. Hocu li imati jos zelju za ukusnim jelima, prozdirucim mirisima, sarolikim bojama? Od sljedeceg rođendana mi se nece vise brojati godine. Barem ne onakve kakve smo do sada naviknuli.

Ben me cimao nogom ispod stola te sam se trgla pa ga pogledala. Kimao je glavom i pokazivao na mamu. Pogled koji te sasjece u korjenu. Ne sjecam je se kao hladnu i mrku osobu. Dok sam bila dijete ucila me, igrala se, tjesila, mazila, ali promjenila se. To ju je promjenilo. "Molim majko?"

"Opet me nisi slušala? Radi koga vodim ove razgovore za blagavaonskim stolom za jednom ovakvom vecerom? Jesi li svjesna za nesto vise od mjesec dana ces biti dio procesa i dio obieljskog posla?" Postavila mi je hrpu pitanja na koje nisam htjela odgovoriti. Nekada mi se cini da sve radi ovo zbog Bena,ijako on ne zeli biti dio toga. I da svjesna sam da za vise od mjesec dana cu postai dio toga svega, ali ja bih tako jos zivjela, isla na fakultet ,udala se, imala djecu. Ona ce mi to uskratiti. Zbog sebicnosti svoje. A ja nemam snage niti hrabrosti da joj se suprotstavim."Oprosti,zamislila sam se."

"Pojedi svoju veceru i zelim te u svojoj radnoj sobi za 20 minuta."

"Uredu, majko." Nevoljko sam jela svoju veceru,jer da nisam mislim da bi ona mene pojela. Doslovno. Judy je servirala daljnji tijek obroka a ja sam trpala u sebe prozdiruci sve pred sobom. Zar je se toliko bojim? Vrtila su mi se pitanja u glavi. Hocu li i u buduce prozdirati tako i drugu "hranu"? Nadam se da necu. Ali opet, nadam se, duboko u sebi se nadam da necu uzivati kao Ben. Jer kad si gladan i uzivas u tome postajes ubojica. Ja to ne zelim za sebe.

**

Stojim pred vratima njezine radne sobe. Duboko disem i smisljam kako joj priopciti ono sto osjecam prema svemu ovome. Znam da me cuje. Ni sama nisam sigurna koliko je proslo vremena od kad stojim pred tim vratima. Toliki strah me obuzima. Moje vlastite majke. Ona odlucuje o nasim zivotima i to me plasi. To sto necu imati nikada kontrolu nad svojim zivotom. Kucam na vrata i zadnji put duboko udahnem te ulazim.

"Kasnis." Izrice to tako hladno i zamisljeno. "Ispricavam se."

"Zasto se stalno ispricavas? Zasto jednostavno se ne ponasas onako kako ocekujem od tebe?" Gleda u biljku na polici. Strahopostovanje izvire iz mene kao potok i ne mogu ga sakriti. Kao ni moje rumenilo niti suze koje su se pocele nakupljati u ocima. Krivnja me obuzima. Strah i krivnja pomjesani sa ljubavlju prema njoj. Krivnja sto ne mogu ili ne zelim ispuniti njezina ocekivanja. "Jer stalno grjesim. Ne ispunjavam ono sto ti zelis i razocaram te, svaki put. Zelim zivjeti,majko, onako kako si ti zivjela prije nego sto si nas dobila." Trznula se i pogledala me. Oci su joj bile mutne. Povrjedila sam je time. Opet sam u necemu pogrjesila i ne dopirem do nje. "Ne zelis zavrsiti kao i ja. Zelim da imas zivot kakav zasluzujes. Zavrsit ces ovu godinu skole i obaviti promjenu. Tu nema rasprave." "Ali zasto mi ne dopustis da sama biram, to je moj zivot, zelim zivjeti i umrjeti, ispunjenim zivotom." Hodajuci prema njoj sam izgovarala rijeci koje sam cutila dugo u sebi. "Zaustavi se i sjedi. Ne zelim da zivis i umres. To nikada nije bio plan. I nikada nece biti. Nikada nisam razmisljala da bih mogla zakopati, u plitki grob, svoje malo i neduzno dijete. " Odlucnost je bila vidljiva. Ali nisam mogla stati.

"Ja nisam vise malo i neduzno dijete, odrasla sam djevojka koja zna sto zeli i treba. Zelim pohađati fakultet, uzivati u mladosti, jednom se i zaljubiti i udati se, zasnovati svoju obitelj. Ti mi to uskracujes odnosno odlucujes za mene. Odlucujes da ja ne mogu i ne zelim imati obitelj, ali naproiv ja je zelim, zbilja jako ju zelim." Bjesnila sam na nju, placuci urlala u sobi ijako znam da me dovoljno jako cuje i kad sapcem. Mozda sam je htjela povrjediti, napraviti da se osjeca kao ja."Svi su obavili preobrazbu i prihvatili posao samo ti pravis probleme,zasto?" Rekla je tiho,razocarano."Ahh,zar me ni malo nisi slusala?" Ustajem bjesno. Vlastita majka me ne razumije. Ne zeli postivati moje odluke. "Tata bi me.."

"Usuti! Ti ne znas o Ianu! Izlazi van!" Izderala se na mene vidno uzrujana. Vrele suze su mi tekle niz obraze. "Oprosti mamice. Oprosti sto sam ga spominjala." Pokunjeno sam rekla i zaputila se prema izlazu. Napravit cu za nju zrtvu, kao sto je i ona za nas sve.

"Helena. Stani." Rekla je njezno. "Oprosi ti meni. U vezi tog fakulteta...Jos uvijek imas samo tri dana za upise. Pazi da ne kasnis opet." Okrenula sam se i potrcala prema njoj u zagrljaj. "O hvala ti mamice, puno ti hvala!" Gotovo sam poskakutala od srece. "Sad si slobodna." Vratila se u svoj hladni stav i pustila me. Ali sad sam dobila barem nesto od toga sto sam htijela zato necu vise nagovarati. Pustit cu nek stvari idu svojim tokom. Izlazila sam iz sobe dok su se sjene rastrkale na sve strane. Prisluskivali su, kako zacuđujuce. Otisla sam u svoju sobu i spremila se za krevet. Ovo je bio dobar dan i sad cu ga pustiti da utone u san.