Change of rules

Part 2

Mutne slike prikazivale su se nasumicno. Blijedo lice, tamne oci i crna kosa koja pada preko njih, podsmjeh iz kojeg vire izostreni ocnjaci. Trgnula sam se iz sna zbog ne poznatog lika. Oblivena znojem i zatrpana u prekrivacu. Ustala sam popiti casu vode da se priberem. Tri sata su ujutro. Ulazim u kuhinju i uzimam casu. "Sta radis ovdje dolje?" Glas iza mene je bio tih. Poskocila sam i ispustila casu iz ruke. Okrenula sam se da vidim tko je nepoznati glas, ali nije ga bilo. Mozda je jos utjecaj sna. Sagnula sam se da pokupim dijelove razbijene case. Zagledala sam se u razbijene komadice stakla i rukama prelazila preko ostrih rubova. Gle cuda, krv mi je poekla iz dlana. Prislonila sam dlan usnama da je okusim. Metalni okus mi je prljio po jeziku i sva toplina krvi je isparila.

"Sta to radis, djevojcice?" Sjenka je progovorila u tami. "M-molim?" Uspaniceno sam trazila izvor glasa trudeci se izostriti sliku. "Gdje si?" Povikala sam. "Tebi govorim! Pokazi se!"

"Sa kime razgovaras Helena?" Phil se pojavio iza mene. "Ti krvaris." Poletio je prema meni.

"Odmakni se! To si bio ti u tami? Zasto me plasis Phile?" Vikala sam dok sam hodala unazad. "Hej, o cemu govoris ti?" Osmjehnuo mi se. "Kako si raskrvarila ruku?" Upitao me brat. "Ja, porezala sam ruku. Bio si ovdje. Vidjeo si me,zar ne? To si bio ti?" Nije zabavno igrati njihove igrice. Mogu se prisuljati tiho i brzo, bez da primjetis. "Helena, idi u sobu. Ja cu ovo pokupiti." Rekao je narednickim tonom. "Ne, mogu sama. Hvala." "Helena ovo nije bila molba." Pogledala sam prema njemu. Osjetila sam strah. "Helena, odmah!" Tiho je povikao sto je samo povecao dozu straha u meni. Okrenula sam se i otisla bez da ga pogledam. Isti je kao i majka. Naređuje svima oko sebe. Osim majci, njoj je poslusno pseto. Dok sam ulazila u sobu zapuhnuo me hladni zrak. Otvoreni je prozor. Ne sjecam se da sam ostavila prozor otvoren. Zavjese na prozoru su se njihale od vjetra. Zatvorila sam prozor kad sam zacula skripanje poda. Trznula sam i naglo okrenula zgrabivsi prvi drveni predmet koji mi je dopao pod ruku. "Hej,hej ja sam!" Robin je digao ruke u zrak udaljavajuci se od mene. "Oprosti." Spustila sam ukras natrag na prozor. "Sto se desilo? Zasto si uznemirena?"

"Ne znam. Ruzan san valjda?" Osmjehnula sam se i vracala se u krevet. "Samo cu prespavati do ujutru." Prisao mi je i legao pored mene te zagrlio me. "Sve ce biti uredu. Sad spavaj. Ja sam tu." Saptao mi je i gladio me po kosi dok sam ja tonula u san. U onu istu nocnu moru.

Alarm mi zvoni. Jutro je i vrjeme je za skolu. Ne zelim ustati, ali ako ne ustanem doci ce me provjeravati. Protegnula sam se i zaputila prema kupaonici. Umila sam se i uzela cetkicu za zube. Pogled mi se nasao u ogledalu. Podocnjaci su bili dovoljno izrazeni za znacajnu proslu noc. Uredila sam se te zavrsila sminku. Pogledala sam se jos jednom u ogledalu. Misli su mi zalutale prema ostrim zubima, snu i događaju od sinoc. Prelazila sam prstima preko vratne zile. Kucala je ubrzano. Djevojcice. Gdje sam samo to vec cula. Trgnula sam se iz misli i vidjela zilet u rukama. Koji mi je vrag? Sta se desava samnom? Bacila sam zilet i izletila iz kupaone u ormr. Pokupila sam uniformu za skolu i odjenula je. Pokupila sam torbu iz kuta te se spustila niz stepenice.

"Dobro jutro Helena." Ben se zaletio u medvjeđi zagrljaj, ja sam ostala ukipljena. "Hej, sto ti je?" Zabrinuto je zvucao. "Amm, nista, dobro jutro i tebi." Zagrilila sam ga te krenula prema izlazu. "Helena dorucak." Iz kuhinje dovikao me Phil. "Nisam gladna. Idem u skolu." Viknula sam te krenula izaci kad se stvorio on ispred mene. "Za stol Helena." Sta si on to umislja. To sto je najstariji brat ne znaci da mi moze naređivati. Ali opet, nisam htijela zapoceti dan sa svađom tako da sam ga poslusala. Usla sam u kuhinju i vidjela Robina i Bena za pultom sa salicama ispred sebe. "Ti je nisi mogao zvati na dorucak?" Phil se obracao Benu. "Helena, zelis li mozda moj dorucak?" Nasmijala sam se. Hvala ne zelim ga,jos. Odmahnula sam glavom i sjela do njih. Pogledala sam u Phila. Mislim da je on nasa nekakva zamjenska ocinska figura. Izgubili smo oca dok smo jos bili normalna djeca. Ja sam imala 4 mjeseca. Ne sjecam ga se. Oni se sjecaju ali ga ne spominju. Kazu da im ne fali, da im je dobro s majkom. Vjerujem, i meni je bilo dobro. Dok me nije pocela siliti na stvari koje ne zelim. "Phile gdje je majka?" Kad smo vec kod nje, ona nikad ne preskace dorucak. "Gospođa Thora je u svojoj sobi." Judy mi je odvratila stavljajuci omlet ispred mene. "Hvala Judy. Phil mozes li me onda ti odvesti u skolu danas?" Uputio mi je pogled i kimnuo glavom. "Danas idemo svi sa tobom." Rekao mi je Robin. Uredu, nije bas bio moj plan ali nece skoditi. Ne znam sto se desava trenutno u mojoj glavi i jednostavno moram biti sa nekim. Ujedno htjela sam se Philu ispricati. Znam da je samo htio pomoci i da me samo zeli zastititi.Ponekad pretjera. Svi oni. Ali ja sam najmlađi, zivuci clan obitelji Harrison. Osjecam krivnju, jer me bilo srah sinoc. Strah sa njim. Trebam mu se zasigurno ispricati.