Change of rules

Part 3

Misli i krivnja prema Adama su mi remetile koncentraciju na sat. Do kraja dana sam vidjela Kim jos dva puta. Zaputila sam se pjeske prema doma. Zbilja umirem od gladi. Jedina najgora stvar u svemu ovome jest to sto hrana nece vise imati okusa za mene. Veceramo jedino i iskljucivo da bih Judy imala posao i da nam tijelo ima naviku unositi ljutsku hranu. Doduse Judy ima posao jos uvijek samo zbog mene. Kuha samo zbog mene. I nadam se da nece prestati. Jer divno kuha, ne kao mama nekada ali dovoljno blizu da ne zaboravim svoje djeinstvo. Zapuhao je vjetric i nosio mi kosu po svuda. Osjetila sam pogled na sebi pa sam se instinktno okrenula. Nikoga nije bilo iza mene. Osvrtala sam se oko svoje osi no niko me nije gledao, zapravo nikoga nije ni bilo na ulici. Kao da je sve stalo. Niti automobila, prolaznika, biciklista, kafici kao da su prazni. Ne znam sto se desava i zbilja ne zelim saznati, zato sam pruzila korak i ubrzala tempo. Kada sam skrenula iza ugla kao da se nista od onoga prije 2 minute nije niti desilo. Bas cudno. Ne znam zasto mi se ovakve stvari desavaju u zadnje vrijeme. Cini mi se kao da se to sve pocelo desavati od kad sam krenula imati one snove. Svaki put su isti. Covjek u tami stoji, pa mi se priblizava. Smije mi se i ima ljep osmjeh. Na bolesni nacin ljep ali je ljep. Ima ostre bijele zube te crne oci i crnu valovitu kosu. I zove me djevojcice. Kad-kad nesto i kaze podgrubljivo ali vecinom mi samo kaze djevojcice. Ne znam tko je i zasto mi je poznat. Ljudi cesto kazu da kad sanjas neke osobe to je zato sto si ih negdje vidio. Ne sjecam se da sam ga ikada vidjela no ocigledno da jesam. Zanima me i zasto bi me zvao djevojcice. Mozda bih trebala razgovarati sa majkom ili bracom oni bi trebali znati sto da radim. Mozda me panika hvata pred preobrazbu pa zamisljam neku osobu iz prolaza. Sve je to jedno veliko mozda..

Truba me trgnula iz misli. "Hej ti, da ti nespretna! Trebas li prjevoz?" Upitao me Adam iz automobila kojeg sam susrela u knjiznici. Bolje receno zabila se u njega i odbrusila mu. "Hvala, dvije sam ulice od kuce,mogu sama." Rekla sam i nastavila hodati. On je nastavio voziti uz stazu. "Nema veze, mogu te odbaciti." Klimala sam glavom. "NIje potrebno, volim setati." Nasmjesio mi se. "Dobro. Nisi mi rekla kako se zoves." Pogledala sam ga jer je jos uvijek vozio pored mene. "Helena." Zastala sam kao i on. "Drago mi je. Pa mogli smo na kavu?" Samo na djelic sekunde sam pomislila kako bi to bilo uredu. Ali sam shvatila da kad bi braca vidjeli da me nema raskomadali bi ga u manje od minute. Zato bolje da ne. "Drugi put." Nasmjesila sam se i nastavila hodati. "Pa drzim te za rijec Helena." Dobacio je i odvezao se.

Nisam mogla skinuti kez sa face skroz do kuce, dok nisam cula sađu na ulaznim vratima. "Ono sto radis nije uredu Thora. Oni moraju znati! To je na njima da odluce!" Vikala je neka zena. "Ja znam sto je najbolje za njih. Zapamti za nas dogovor Megan. I sad se gubi!" Viknula je moja majka. "Majko, sto se desava?" Obje su me pogledale i usutile na minut. "Gdje su decki? Sta se desava ovdje? Tko ste vi?" ispitivala sam obje. "Nista djete, jedna stara poznanica. Hajde ti u kucu dok ja ispratim gospođu. Judy te ceka sa ruckom." Rekla je sa smjeskom. Znam da je ovo lazna ljubaznost. Prije dvije minute je urlala na zenu a sad je ljubazna. Pricaj te price drugome. "Zasto ne bismo usle sve zajedno i da mi objasnite obje zasto ste urlale jedna na drugu na sred ulice? Uz rucak naravno." Rekla sam i pokazala rukom nepoznatoj zeni prema ulazu. Majka me pogledala i kiselo se nasmjesila. Sta li sada smislja?

Sjele smo za stol dok je Judy postavljala stol. "Judy molim te, bili nas posluzila sve tri?" Upitala sam ljubazno. "Umirem Judy, umirem." I tu je moja ljubaznost nestala. Dok je Judy se nasmijala ja sam pogledala u dvije suparnice. Osjecam se kao u ringu. Samo ne znam na koju se kladit. "Dobro. Slusam." Rekla sam i skopila ruke. "Nemas sto znati djete. Stara poznanstva sa ne tako ljepim uspomenama. Zar nije tako Megan?" Upitala je moja majka. O znam na koju kartu igra i ne zelim da dobije ovu borbu. E ne neces! "Pitala sam Gospođu. Megan zar ne?" Upitala sam ju pogledavsi ju sa zainteresiranoscu. "Pa.. Bas kako je i Thora rekla. Stare razmjerice. Nista strasno." Pogledala je u majku. "Nisam vas pitala da lazete gospođo. Pozvala sam vas u moj dom. I zelim istinu. O kakvom se dogovoru radi?" Upitala sam vrlo ljutito. Ne zelim da me prave glupom. Ako se radi o poslu onda je svakako na meni da saznam. Ne zelim se upustati u poslove sa kojima nisam upoznata. Majka je sutila. I Megan je sutila. To mi se nije sviđalo. Judy je donosila hranu na stol zamolila sam ju da nas ostavi na samo. "Pitat cu samo jos jednom. O kakvom se dogovoru radi?" Rekla sam između zalogaja krumpira i mesa. "Vidi se da je tvoja kcer. Ne odustaje." Majka se ponosno nasmijala i nastavila jesti kao da nisam nista rekla. Pogledala sam u Megan bjesno i nervozno. "Radi se o tvome ocu." Rekla je smireno. Dok je moja vilica visila, majka je izgledala kao da ce se udaviti. "Cekaj molim? Kako mislis o mome ocu? Sto vi znate o njemu?" Majka je dosla sebi i ustala se od stola te samo rukom joj pokazala da iziđe. Sto se meni nije svidjelo. "Ja sam je pozvala u kucu, za ovaj stol. Ne mozes ju otjerati." Vikala sam bjesno na majku. "Ovo je moja kuca Helena. O ovome cemo jos razgovarati. Idi u svoju sobu!" Viknula je na mene i bjesno me pogledala. Izgleda da sam pretjerala. Ali spominjala je mog oca. Morala sam znati. Megan se ustala od stola i pogladala me. "Ispricavam se Helena, prouzrocila sam probleme. To se nece vise ponoviti." Okrenula se prema izlazu iz kuhinje i krenula van. "I nece !" Prokomentirala je majka dok ju je pratila. Kad su izasle potrcala sam do Judy u njezinu sobu nebi li dobila informacije o braci. No ona nije znala nista. Vjerovatno je vezano za posao. Moram pitati decke kad se vrate tko je ova zena i sto zna o nasem ocu.