Change of rules

Part 5

Nabacala sam u sebe dorucak i potrcala uz stepenice. "Mi bi ovo tvoje trebali maknuti?" Dovikivao je Ben. "I ti si jeo krme jedno! Pocisti za sobom." Vikala sam sa praga sobe. Krenula sam uci u svoju sobu kada mi se majka obratila. "Sto se ovdje događa? Zasto je tolika buka?" Promrmljala je nervozno. Cini mi se kao da ni ona nije imala ljepu noc. "Ispricavam se na vikanju. Imali smo dorucak i rekla sam braci da ociste za sobom jer ja imam nastavu. Ako se pozuris mozda i ti nesto kvalitetno pojedes." Podbadala sam ju. "Sad me molim te ispricaj ,ne zelim kasniti zbog tebe." Ispljunila sam i uletila u sobu. Tako sam puna adrenalina. Mogla bih joj svasta reci, ali preocito sam uzbuđena zbog Adama. I nisam sigurna tocno jos zbog cega. Predugo sam bila vezana pravilima. Omce oko mene su bile pretjerano stegnute. Sada se otpustaju, s vremenom, polako ali sigurno bit cu slobodna. I to mi daje snagu.

Pozurila sam se spremiti.Obukla sam standarnu skolsku uniformu ali sam uredila sminku i kosu. Nisam sigurna zasto to cinim ali sam nastavila. Pokupila sam stvari i istrcala iz kuce. Nisam se pozdravila s bracom. Razmisljala sam da se vratim ali samo bi me zadrzali. Moram se nekako izvuci i od Kim danas. Zurnim hodom sam isla prema skoli. Znam kako ju zaokupirati samo o tome cu kasnije rezmisljati. Moram smisliti kako Adama udaljiti od sebe ijako u dubini sebe znam da to nije ono sto ja zelim. Ima nesto sto me privlaci u njemu. Ne samo izgedom, ijako izgleda zapanjujuce. Kao da se gusite u tolioj kolicini zraka, tako izgleda najblize opisana njegova ljepota. Vuklo me je nesto u njemu. Mozda hrabrost sto mi se javio odmah dan nakon. Ili znatizelja njegova, to sto mi se cini kao istrazivacki tip. Ali taj isti istrazivacki,znatiteljni, hrabri,privlacni tip bi mogao otkriti moju tajnu.

Shvatila sam da sam brzo dosla ispred skole s mojim razmisljanjem. Nastavila sam hodati prema ulazu gdje me je presrela Kim.

"Hej malecka! Kako divan dan,zar ne?" Upitala me veselim izrazom lica. "Da..divan je. Jesi li ga planirala provesti nekako posebno ?" Upitala sam ju navodeci ju u svoju zamku. 

"Zapravo jesam. Htjela sam te pitati mozemo li kako danas ici sa tvojom bracom na plazu?" Upitala je moleclivim glasom. U dubini sebe sam znala zasto me pitala da budemo s njima. Zbog moga brata. I djelom zbog toga sto na nasu plazu nitko ne dolazi i oni mogu izvoditi svoje ludorije bez straha da ce ih netko vidjeti. Ali za danas imam drugaciji plan. "Znas ta ti ideja nije losa. Onda poslje skole ja cu ici doma njih nagovoriti. Zapravo sarmirat cu ih kao i uvijek. Ti se do tada spremi za plazu pa te mi pokupimo." Rekla sam sa daskom podsmjeha na licu nadajuci se da ce pasti u moju zamku. "Mislila sam da ces mi pomoci..?" Odugovlacila je. "A kako si mislila da ih nagovorim onda? Moramo tako napraviti." Zaculo se skolsko zvono i ja sam joj ostavila jedan poljubac na obrazu i otrcala stepenicama prema ucionici. Ostavila sam ju bez da pokusa se jos izmotati. Uspjesno je upala u moju zamku koju je sama kreirala. Uspjela sam si kupiti 45minuta vremena. Kad sam se uhvatila za bravu, netko me sa druge strane snazno gurnio pri otvaranju vrata. Pala sam na straznjicu i uhvatila se za nos. Tikom je bol prostrjala kroz mene poput snaznog eliktriciteta. Vidjela sam ruku ispred sebe i tamne oci uprite u mene. Sama sam ustala te gurnila tamnookog.

"Nije mi bila namjera povrjediti te Helena. Oprosti." Okrenula sam se prema osobi i vidjela da je to Adam. Ma krasno pomislila sam. "Hvala na isprici, cini mi se da ti postaje navika?" Rekla sam ljutito. "Zapravo i ne. Ti si prva. Boli li te?" 

"Ne. Proslo je." Pogledala sam ga u oci. Cinile su mi se tako poznate,lijepe. Nismo skidali pogled jedno sa drugoga. Potrajalo je koju sekundu duze nego sto je trebalo. Profesorica je prekinula kontakt. "Sto se ovdje desava?" Izderala se nervozno. "Nista, Adam mi je samo pomagao. Bila sam nespretna." Rekla sam pritom ga pogledala i nakrenula glavu. "Zar ne, Adame?" Uzvratio je pogled i osmjehnuo se. "Da." Prosao je rukom kroz kosu dok je profesorica bila između nas i promatrala nas.  "Vjerujem da mladi gospodin Adam ima nastavu jednako kao i vi gospođice. Zar ne? Ostavite takve stvari za poslje skole. Sad u razrede." Rekla je profesorica. Osmjehnuli smo se oboje. Okrenula sam se prema vratima. "Kava? Stoji zar ne?" Upitao me. Kimnula sam glavom i usla  u ucionicu. Sjela sam na svoje mjesto i cekala da vrijeme prođe.

Profesori su se nizali a ja sam bila fokusirana samo na ono sto trebam reci Adamu. Nisam niti Kim pimjetila citav dan. Dok nije dosla sesti skolski sat do mene. "Hej ti! Zamisljena si citav dan. Sta se desava?" Upitala je znatizeljno. Oci su joj bile uprte u mene pokusavajuci ocitati moje crte lica. Nasjesila sam se. "Ne znam, mama je cudna u zadnje vrijeme. Znas i sama kako to ide s obitelji. Razmisljam kako nagovoriti bracu." Ponovno sam se nasmjesila. Trudila sam se da ne otkrije da lazem. Da je zapravo istina da razmiljam o Adamu,sto mu reci i kako ga odbiti. "Nije te ni bilo u kantini danas. To mi ne lici na tebe." Trgnula me ponovno iz misli. "Kazem ti. Mama kao i obicno mi se mota po glavi. Nekako me nije mucila sa mojom situacijum. To mi je cudno i brine me." Rekla sam sapcuci. Ijako o tome nisam htjela razmisljati morala sam nesto joj reci. Sada jos i to imam na pameti. Krasno Adame, bas krasno. "Zao mi je. Razgovarat cemo danas na plazi." Poljubila me u obraz a ja sam joj se nasmjesila. Taman prije zvona. Jos samo 45 minuta....... Jos 30... Jos 15... 5 minuta prije zvona sam pocela premati svoje stvari. Zvonilo je. Izlazim iz ucionice a Kim trci zamnom. "Draga moram u toalet. Vidimo se na plazi." Mahnula sam joj ne pricekavsi da mi odgovori te uletila u zenski wc. Popravila sam kosu i izasla van. Stala sam ispred izlaza iz dvorane s dvorisne strane. Cekala da se svi raziđu. Cekala Adama. Bila sam toliko ushicena i uplasena. I onda sam ga vidjela. Kosa koja je bila savrseno zacesljana prema iza, oci tople i mile. 

"Hej patuljcice." Mahnuo mi je sa podsmjehom. Crvenila sam u faci zbog ljutine. "Hej i tebi njuskalo." Rekla sam pogrubljivo kad je prisao blize. Skupio je oci i usne stisnio u crtu. Postigla sam sto sam i naumila. Osmjehnula sam se. Hej i tebi pomislila sam.