Njegove plave oči

1

Prije njega nikada nisam obraćala pozornost na zvijezde. Nisam primjećivala njihovu ljepotu sve dok nisam vidjela njegove oči koje su sjale jače od svih zvijezda na nebu.

(...)

"Ne uzimam ne kao odgovor, rekla sam ti to već sto puta, a sada se spremaj." - čula sam Leu kako viče iz kuhinje. "Nisam raspoložena za izlaske." - rekla sam tužno jedući svoj sladoled. "A ne, neću ti dopustit da plačeš zbog Lucasa. Nije vrijedan tvojih suza."
"Ne plačem, svejedno mi je"
"Znam da nije, ali samo zato što te jedna budala povrijedila ne znači da su svi takvi. Uostalom, ne moraš s nikim iz kluba otići doma, tražim od tebe samo da mi praviš društvo i barem na jednu noć zaboraviš na Lucasa."
Lea je tip osobe na koju se uvijek mogu osloniti. Bila je uz mene kroz sve teške trenutke u mom životu i nekada mi se čini kao da ju ne zaslužujem.
"Ostavit ćeš me i otići doma s nekim likom, uvijek to napraviš" - rekla sam kolutajući očima.
"Ne, danas je ženski izlazak, muškarcima je zabranjeno da nam se obraćaju." - nadodala je sretno skakutajući po mome stanu.
"Ti si luda." - rekla sam nakon čega mi se smiješak formirao na licu.
"Voliš me."
"Najviše."

(...)

Nakon dugog tuširanja obukla sam kratku, usku crnu haljinu dugih rukava i štikle i na to stavila kožnu jaknu. Pogledala sam se u ogledalo i vidjela ovu drugačiju verziju sebe. Verziju koju je Lucas oblikovao. Izgledala sam oštećeno, slomljeno. Stavila sam laganu šminku i napokon izašla iz sobe nakon čega sam ubrzo srela Leu koja je već bila spremna.
"Izgledaš predivno Faith, Lucas ne zna što je izgubio." - rekla je Lea uzbuđeno.
"Od danas ga više ne spominjemo, on je mrtav za mene"
"Dogovoreno."

"Gdje mi uopće idemo?" - pitala sam.
"Otvara se novi klub Elite, čula sam da će biti super i da je vlasnik pravi mačak." - rekla je Lea i namignula mi.
"Rekle smo bez dečkiju danas, stvarno bih se samo htjela opustiti."
"I hoćeš, samo polako i noć će te sama odvesti gdje treba."

(...)

Stigle smo pred klub i našle se usred ogromnog reda. Najmanje 100 ljudi čekalo je kako bi ušlo unutra i mislila sam kako nikada nećemo dočekati svoj red. To jest, nikada ne bi dočekale Svoj red da Lea nije kakva jest i da se nije uspjela svojim šarmom progurati pored zaštitara. To mi je uvijek bilo interesantno kod nje. Iako smo bile potpuno drugačije, ona živahna i niska, ja povučena i visoka, savršeno smo se upotpunjavale.

Dok smo ušle u klub počela me hvatati panika. Nisam bila u klubu godinu dana pošto mi Lucas nikad nije dopuštao. Suze su mi počele navirati na oči dok sam se sjetila tog perioda mog života koji je hvala Bogu završio i morala sam izaći na zrak. Rekla sam Lei da nam naruči piće i polako se progurala kroz ljude kako bih izašla na par trenutaka. Sve se činilo tiho i spokojno dok odjednom nisam čula nečije korake iza sebe. Okrenula sam se i vidjela čovjeka oko 40 godina kako korača prema meni.
"Koga mi to imamo ovdje." - rekao je grubo i na licu mu se stvorio bolesni smiješak. Pokušala sam se udaljiti, ali svakim mojim korakom unazad on se približavao sve dok mi se leđa nisu susrela s hladnim zidom. Pokušala sam se maknuti iz njegovog jakog stiska, ali bila sam paralizirana. Trnci su me prošli cijelim tijelom i nisam se mogla ni pomaknuti. Njegova ruka počela se spuštati od mog boka sve do noge i kada sam mislila da je to to, čula sam nečiji glas.
"Pusti je." - rekao je misteriozni glas. Iako nisam vidjela tko je to rekao, sam njegov glas vikao je "autoritet". Muškarac je na tren maknuo svoju ruku s moje noge i okrenuo se prema izvoru misterioznog glasa.
"A što ako je ne pustim?" - pitao je, i prije nego što sam se mogla snaći, misteriozni čovjek lupio je četrdesetogodišnjaka u nos na što je ovaj samo pao i više se nije micao.
Polako sam otvorila oči i izdahnula. Podigla sam pogled i susrela se s najljepšim plavim očima koje sam ikada vidjela. Misteriozni čovjek stajao je visoko i uspravno, njegova crna kosa uredno je padala preko njegovog čela dok mi je prilazio korak po korak.
"Ne bi trebala bit ovdje ovako kasno, jesi sama?" - rekao je sa zabrinutim pogledom na licu.
"Ja..a- mo..ja" - bilo je sve što sam mogla reći
"Riječi, koristi riječi." - nadodao je sa zavodljivim smiješkom.
Odjednom mi je bio jako blizu, ne previše, ali dovoljno da moje tijelo počne reagirati na njega. Nikada se nisam ovako osjećala.
"Nisam sama, s prijateljicom sam." - uspjela sam šapnuti. Ništa drugo nije izlazilo iz mojih usta, kao da sam ponovo bila paralizirana, ali ne zbog straha, već nekog osjećaja koji je on prouzročio.
Napravio je još jedan korak i zatvorio sav prostor među nama. Ponovo su me prošli trnci, ali ne kao prije, ovog puta je za te trnce bio zaslužan on, a ne strah.
"Kako se zoveš?" - pitao je i učinilo mi se da mu je pogled na tren pao na moje usne.
"Um.. Faith." - rekla sam tiho.
" U redu, um Faith, želim da odeš nazad unutra, nađeš svoju prijateljicu i ne odvajaš se od nje više."
"Jasno?"
Klimnula sam glavom na što se misteriozni čovjek odmaknuo od mene, nakon čega mi je odmah nedostajala njegova toplina.
"Usput, vjerujem da mi duguješ uslugu." - nadodao je svojim dubokim hrapavim glasom i nestao u mrak.

Zašto imam osjećaj da sam sklopila ugovor s vragom?

Hej svima! Odlučila sam početi s novom pričom jer sam jednostavno imala previše ideja. Nadam se da će vam se svidjeti! Slobodno ostavljajte komentare i recite mi kako vam se do sada sviđa! c:
-autor
15.3.2019.