Njegove plave oči

3

"Hoću da izvadiš metak kako god znaš." odgovorio je kao da je to najnormalnija stvar koju nekoga može zatražiti. Shvatila sam da se nema smisla prepirati s njime, uzdahnula i brzo otrčala do kupaonice po prvu pomoć.  Vratila sam se u dnevni boravak i vidjela ga kako leži na kauču. "Nije duboko, ne bi trebao biti problem." izgovorio je u boli. Uzela sam tabure i privukla ga kauču nakon čega sam na njega sjela. "Ovo će peći." rekla sam i polila mu ranu alkoholom na što su mu se mišići napeli, ali on nije izustio ni riječi, samo je zagrizao usnu. Nakon nekog vremena uspjela sam izvaditi metak jer je bio na površini. Uzela sam gazu i omotala mu trbuh najbolje što sam mogla. Svaki kontakt s njegovom kožom dovodio me do ludila i slao trnce mojim tijelom. Znala sam da i on to osjeća.

"Ne možeš spavati na kauču." rekla sam nakon što sam odložila i pospremila prvu pomoć. "Nećeš me valjda baciti na ulicu" rekao je sarkastično uz zavodljivi smiješak. "Za sad neću." odgovorila sam istim tonom i pružila mu ruku da bi lakše došli do moje sobe. Primio je moju ruku u svoju i nakon toga omotao oko mog vrata kako bi se lakše kretao. Kontakt njegove gole kože i moje prekrivene odjećom davao mi je neobičan osjećaj, tim jednostavnim kontaktom sam se osjećala više živom nego ikada. Nakon što sam ga položila u svoj krevet okrenula sam se, ali mi je primio ruku i okrenuo me nazad tako da sam se ponovo našla blizu njemu. "Idem se otuširati." rekla sam jednostavno i polako maknula svoju ruku niz njegove. Iz ormara sam zgrabila dugu crnu majicu kratkih rukava i donje rublje, ono u čemu bih uvijek spavala, i otišla u kupaonicu. Dok sam se tuširala razmišljala sam o današnjem danu i shvatila da mu ne znam ni ime. Svaki naš susret bio je luđi od onog prethodnog, a to govori puno pošto smo se vidjeli dvaput u životu.
Izašla sam iz tuša i obukla crno donje rublje i crnu majicu i svoju dugu kosu ostavila da mi pada po leđima.
Nakon nekog vremena sam napokon izašla iz kupaonice i vidjela stranca kako spava u mom krevetu na leđima otkrivajući svoja savršena prsa na mjesečini koja je dosezala s prozora. Iako je jedna cijela strana kreveta bila prazna, htjela sam mu dati prostora pa sam uzela jedan jastuk i, baš kada sam htjela uzeti i deku, okrenuo je glavu prema meni.
"Nejdi. Spavaj ovdje." Rekao je gledajući me svojim sivim očima.
"Pod jednim uvjetom." Rekla sam i polako vraćala jastuk gdje je bio.
"Pucaj." Odvratio je i podignuo jednu obrvu.
"Reci mi svoje ime."
"Nathan, a sad lezi."
Polako sam silazila u krevet pored njega, a on je pratio svaki moj pokret kao lav svoj plijen. Uzela sam deku i nagnula se kako bih nas oboje mogla pokriti. Pažljivo sam ga pokrila jednim dijelom deke i onda konačno legla i pokrila sebe drugim dok me on cijelo vrijeme samo promatrao.

"Možeš li mi samo reći tko te je upucao?" pitala sam nakon što smo se neko vrijeme samo gledali. Zatvorio je oči i okrenuo glavu prema stropu i tako šutio nekoliko minuta dok napokon nije progovorio.

"Imam puno neprijatelja, a sad spavaj." okrenuo je glavu prema meni na što sam samo klimnula glavom, zatvorila oči i na kraju zaspala.

(...)

Probudila sam se i osjetila nečiju toplinu. Otvorila sam oči i vidjela Nathanovu ruku koja je bila čvrsto omotana oko mog trbuha dok su moja leđa i njegova prsa bila toliko blizu da između nas nije bilo ni milimetar prostora. Nakon što sam nekoliko trenutaka ostala u toj istoj pozi samo uživajući u njegovoj blizini, oprezno sam maknula njegovu ruku s mene i izašla iz sobe. Iako se znamo tako kratko i sve u meni vrišti da se maknem od njega, mali dio mene želi da se svako jutro budim u njegovoj blizini.

Pošto je danas bio utorak, morala sam na posao. Imala sam sreće da sam se probudila dosta rano jer sam jučer od sve te strke s Nathanom zaboravila navinuti budilicu. Nakon što sam se umila i oprala zube otišla sam u kuhinju da bih nam spremila doručak.

(...)

Spekla sam i zadnju palačinku i u kuhinju je ušao Nathan s neurednom kosom i bez majice. Trebalo mi je nekoliko sekundi da dođem k sebi i sklopim normalnu rečenicu.
"Prvo ćemo jesti, a onda možeš otići gdje hoćeš. Ja ionako idem na posao."
Pogledao me zbunjeno na trenutak i brzo odgovorio sjedajući za otok nasuprot meni.
"Ne ideš ti nigdje." rekao je nezainteresirano. "Kako to misliš?" pitala sam zbunjeno.

"Postoji velika šansa da te netko jučer vidio sa mnom, dakle, ne ideš nigdje." rekao je i napokon podigao pogled tako da su njegove oči sada zurile u mene. "Moram, inače ću dobiti otkaz, a onda neću moći plaćati režije, a onda ti zajedno sa mnom nećeš imati gdje spavati." odgovorila sam kao da nisam upravo saznala da postoji šansa da su njegovi neprijatelji koji su ga jučer upucali sada i moji. Dok sam bila s njim osjećala sam se kao prije, kao stara ja, kao prava ja; živo i neustrašivo.

"Onda idem s tobom." odgovorio je gledajući me svojim sivim očima koje su me iz trenutka u trenutak sve više hipnotizirale..

7.5.2019.

<3