Tko nađe,njegovo/Jeon Jungkook x reader

Part 2.

I da ljudi moji vjerovali ili ne danas je taj dan.Ja sam završila srednju školu i plus danas mi je također bio zadnji sat korejskog jezika.Iskreno njega sam položila lagano i sad ga znam ko vodu pit.Najviše sam se veselila ovome jer moj pravi život tek počinje.Školu sam završila,korejski položila,ove zime postala punoljetna di ćeš bolje.Ali moj najveći san napokon se ostvaruje.Ja Y/N sutra službeno putujem u Koreju i tamo ostajem živjeti.Iskreno sve će mi ovo faliti,ali najviše moja baka koju smatram majkom.No nema više povratka nazad i ona je bila ta koja je bila uz mene i pružala mi potporu.Ali u redu obećala sam joj kako ću je dolaziti što češće posjetiti jer znam da će mi jako faliti.I evo me sada ležim u mračnoj sobi na krevetu,zidovi su pusti,sve slike i postere sam skinula,ormari i police prazne bez i jedne stvari na sebi.Pogledam na sat.22:00.Ljeno ustanem sa kreveta te upalim svijetlo i krenem polako pregledavati cijelu sobu kako bi zapamtila svaku uspomenu.Ali na lijevoj strani zida nešto mi zapadne za oko.Mali pano sa slikama,približim se i vidim slike sebe i moje najbolje prijateljice Lare,a kad pogledam malo dolje ugledam i Jungkookovu sliku.Tada se sjetim kako sam sve to dobila za svoj 14 rođendan.Odmah siza sklizne niz obraz,ali mene ne smeta.Još malo tako prošećem po sobi i spremim zadnje stvari te se vratim u krevet.Suze su potekle kada sam začula crkveno zvono.Ponoć.Moj zadnji put u ovoj sobi,u ovoj kući,u ovom selu.U ovoj državi.I tako sam na kraju umorna i ošamućena od silnog plakanja zaspala dok sam u pozadini slušala kako tiho svira Scenery.Znala sam,bit će teško,ali bit će bolje za mene.