Naglo sam se trgnula iz sna. Ako je to bio san. Kada sam pogledala oko sebe nisam znala gdje se nalazim. Jedino što vidim je nešto malo svjetlosti od sobne lampe. Na satu pored lampe je taman je otkucala ponoć.
Osvrtajuči se oko sebe zapazila sam osobu koja sjedi u fotelji. Ustala sam se s trosjeda i krenula laganim koracima prema osobi. Kada sam prišla bliže vidjela sam da ima zatvorene oči izdahnula sam od olakšanja. Ali kada sam bolje pogledala shvatila sam da je to Jungkook, Jeon Jungkook.
Od šoka sam se pomaknula unazad i u međuvremenu srušila nešto. Pokušavajući u mraku pronaći što sam srušila nisam obraćala pažnju na Jungkooka koje su od glasne buke probudio.
"Y/N jesi li to ti?"
Polako sam se okrenula prema Jungkooku s nervoznim osmijehom. Mislim da ću se onesvijestiti ako ga pogledam ravno u oči. Od nervoze nisam znala što učiniti pa sam gledala u pod igrajući se svojim prstima. No kada sam osjetila dodir na ruci odmah sam pogledala u Jungkoka.
"Jesi u redu? Zabrinula si nas sve."
Progutavši knedlu u grlu pokušala sam dati odgovor kako se ne bih još više sramotila.
"Ja, ovaj da savršeno sam. Da savršeno."
Ah prokleto drhtanje glasa. Mislim da sam upravo zvučala kao malo dijete nakon plakanja za dudom. Kada je Jungkook upalio svjetlo na tren sam oslijepila. Ubrzo je u sobi nastala neugodna tišina.
"Am j-jel bih te mogla n-nešto pitati?"
Pitala sam nervozno. Jungkook se osmijehnuo i smješkajući odgovori.
"Već jesi, ali naravno slobodno pitaj."
Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.
Jao, ako ja ne umrem zbog njegovog preslatkog osmijeha ne znam tko će. Bolje da nije upalio svjetlo bar bi se mogla fokusirati, ali ovako...
"Što se točno dogodilo, kako sam završila ovdje i gdje se točno nalazim, a Dahyun-"
"U redu diši Y/N polako na sve ću odgovoriti, ali idemo pitanje po pitanje. Okej?"
"Okej."
Jungkook me je odveo do trosjeda da sjednem kako bih se malo smirila ipak je za mene ovo veliki šok. Mislim kome ne bi bio šok vidjeti svog biasa, zapravo nešto više od samo omiljenog pjevača. Jungkook se vratio natrag na svoje mjesto i počeo odgovarati na mojih milion postavljenih pitanja.
"Dobro pa možemo početi s tvojim prvim pitanjem. Iskreno ni ja sam ne znam što se točno dogodilo, ali si se onesvijestila usred koncerta, drugo ja sam te donio ovdje kako bih ti pružili prvu pomoć, treće trenutno si u backstage-u i Dahyun je u svlačionici, vjerojatno spava pošto je bila uz tebe cijelo vrijeme."
"Ja stvarno ne znam što reći, ali puno ti hvala Jungkook stvarno. Mislim da bi bilo najbolje da krenem kući, jer ne želim ti više smetati dovoljno sam vas sve uznemirila."
Kada sam se krenula ustati kako bih uzela svoje stvari i izašla iz sobe, Jungkook me je zaustavio tako što me je povukao za ruku kako bih se okrenula prema njemu.
"Y/N mislim da bi bilo najbolje da prespavaš ionako je kasno, a mislim da Dahyun također zaslužuje bar malo sna. Molim te."
"U redu."
Jungkook je na kratko otišao iz prostorije te se vratio s dekama. Jednu je dao meni, a drugo je sebe pokrio.
"Laku noć Y/N."
Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.
