Užitak je bio pričati o njoj.
Užitak je bio, samo gledati je tako, između redaka, dok rukopis ekvivalentno riječima odaje svu bahatost i drskost nje same.
Eh, lude li mladosti..
Leta.
Cigareta oslonjena na kažiprst tvoje lijeve ruke, rizla tik do nokti meko koraljne boje i čist plamen uz uske linije koje oblikuju moje ime.
Ispružiš ruku tek toliko da bi već i polupraznu bocu crnog vina primakla svojim usnama. Zadnjim atomima snage podižeš slušalicu zelene boje dok konobaru mahnito pokazuješ znak da očekuješ još jednu bocu Vranca i da je njegova smjena tek počela. Smiješiš se.
„Lokal bi već bio prazan bez tebe", hrapavim glasom tvoje neumorno ponavljanje istih riječi „Da, mama", prekine mladić od devetnaest godina.
„Doma sam za sat vremena, obećajem", prekidaš liniju, a telefon polažeš u svoje krilo. „Ubrzo ću, oprosti", upućuješ mu osmijeh dok pogled držiš prikovan za tlo. „Leta, jel' tako?" obrati se, zanemarujući tvoju ispriku. „Jest,.." nastavljaš, no prekida te „Teodor." „Teodor", ponoviš za njim.
Većim koracima prilazi ti, u ruci držeći novu bocu vina i staklenu čašu. „U redu je, imam čašu, ne treba, hvala..." Nasmiješivši se dobacuje ti „Ne brini, za mene je." Već kreneš da se pobuniš, no on nastavlja „Kuća časti, ako prihvatiš društvo", a ti i sama znaš da se društvo i vino ne odbija, pa samo potvrdno kimneš glavom.
Osluškujući melodiju koja odjekuje sa starog kazetofona, prvim taktovima već prepoznaješ Bajagu, Lolitu. „Znam ovu", kažeš te istovremeno kažiprst svoje lijeve ruke podižeš u zrak misleći na pjesmu.
„Ja osećam da dolaziš jer kiša odma' prestane" nadovezuje se na tvoje riječi, a ti, ti sva puna nade nastavljaš „i ulice ponesu osmeh koji dobro znam " , pa mu i sama poklanjaš zubati osmijeh. Pjevušeći u sebi ostatak pjesme, prekine te „Bajaga... Više od prostora, duže od vremena. Riječju kao balkanski mentalitet, neshvatljiva."
„Misliš, mislim, Bajaga kao karakter, Bajaga kao osjećaj, pjesma kao izražajno sredstvo, glas kao više od strujanja zraka, Bajaga kao nešto što ne prolazi, Bajaga kao komunikacija. Bajaga, ne Balkan", mucaš, pogledavši u svoju čašu koja sada bijaše puna. „Bajaga kao..." započne, no prekidaš ga, željevši ćuti dobro poznatu melodiju. „Ti hoćeš da te zavodim, a ne znaš jezik magije " zapjevaš. „Kao nešto što je dostojno tvoje ljubavi", nastavlja svoju misao.
Otpivši gutljaj, zatvaraš oči. Osjećaš trzaj kraj svoje desne noge, prostoriju upotpuni njegov odlučujući glas „Hej, Lolita, da l' je to ljubav ili strast?", naglo otvaraš oči.
Njegove ruke ispružene su pred tebe, pokretima molivši tebe da mu se pridružiš na plesnom podiju. „Nad mojim srcem imaš vlast" govoriš, uzevši njegovu ruku u svoju.
„Da ludujem, da zavolim i nikad da ne ostarim" šapuće ti na uho u ritmu melodije.
Ostatak pjesme provodite plešući van ritma. „Hej Lolita..." pjesma završava uz njegov hrapav glas.
Smiješiš se sretna.
„Leta.
Let.
Lolita.
Ludilo."
Govori obavivši tvoje lice svojim dlanovima.
s p o k o j
Apstraktan pojam čiji volumen misliš da si mentalno savladala.
