Midyat-Turska
Kao da je bila opsjednuta magijom ovog kraja svako malo bi zastala i divila se gradjevinama još iz 15-tog stoljeća . Uski sokaci okruženi kamenim zidinama koji su vjekovima čuvali tajne dvorišta svake kuće . Zastade ispred drvenih vrata kapije koja su bila zaključana , izvadi smotuljak sa slikama da još jednom provjeri da li je potrefila kuću . Škripanje kod otvaranja vrata iza njenih ledja joj privuče pažnju i ona se okrenu u nadi da će joj neko potvrdit da je na pravoj adresi. Nije stigla ni da pozdravi staricu koja je samo provirila i pružila joj stari pomalo i dugačak ključ uz rječi "ovo ti je za kapijska vrta , a ključ od kuće ćeš naći s desne strane stepeništa !"
Lejla je zbunjeno gledala u ključ u svojoj ruci , nije joj bilo jasno od kud je starica znala da dolaze kad nikog od familije nije bila u stanju da kontaktira. Jedan od braće je povuče za džemper uz negodovanje i ona se trgnu. Iz više pokušaja napokon odključa teška drvena vrata , zakorači u prostrano dvorište o kojem već duže vremena niko nije brinuo. Ruže su podivljale i pažljivo ih je gurala u stranu da oslobodi prolaz do stepenica koje su vodile prema glavnom ulazu. Napipala je rukom ključ na mjestu gdje joj je starica rekla da se nalazi i nesigurnim koracima krenu uz stepenište . Razgledala je oko sebe kao da je iščekivala da će nešto iskočit pred nju. Odključala je vrata i izgovarajući molitvu ih otvori , bila je iznenadjena da je kuća izgledala mnogo bolje od dvorišta . Namještaj je bio prekriven komadima platna i samo se mjestimično mogla vidjeti paučina i prašina . Spustila je torbu u kojoj je imala nešto od svojih stvari jer je vodila računa da što više stvari od braće spakuje. Zavirivala je u sobe i prvu koju je našla sa dva kreveta je pospremila kako bi smjestila braću jer su umorni od puta bili na granici plača ...
Mladi aga koji je zbog očeve bolesti prekinuo svoje školovanje u Americi , je u posljednjih nekoliko mjeseci pokušavao da savlada i nauči pravila tradicije jer je na njega spala odgovornost da upravlja stanovništvom ovog kraja. Uzalud se trudio da ubjedi oca da su sad druga vremena i da više nije bilo potrebno imati age jer za sve se danas brinu državne usatnove. Odustao je kad su se stanovnici okupili i sami izrazili želju da se nastavi aginstvo jer oni nisu naučili da žive drugačije . Za njih je tradicija bila iznad svega i Omeru nisu dozvolili da se povuče , imenovan je za novog agu što je kod starog age probudilo nadu da će konačno ispuniti obavezu koju je godinama izbjegavao. Bližila mu se trideseta i od njega se očekivalo već odavno da se oženi i nastavi aginsku lozu.
Okupiran sa nekim papirima nije ni primjetio Mustafu kad mu je bez daha utrčao u ured sve dok se nije oglasio zamuckujući -"Aaaaga ! U kuću Šahin jeee došla žena sa dva sina!"
Berlin - dvije godine ranije
Lejla je već danima odlazila u školu iscrpljena i pospana . Od kad ih je otac napustio ona je brigu o kući i braći preuzela na sebe jer od majke nije bilo nikakve koristi , zapostavila je svu brigu o kući a posljednje vrijeme nije odlazila ni na posao da je Lejla već počela da sumnja da više nije ni imala posao . Sve je više bila nervoznija da je Lejla prestala da joj traži novac za hranu jer je i to preuzela bila na sebe . Od svoje učeničke plate koja nije bila nešto velika je kupovala hranu, a za sve drugo bi zaradjivala vikendom radeći do kasno u noć . Radovala je se ljetnim danima jer je to bio perijod kad su se najčešće pravile svadbe i iskoristila bi svaki vikend radeći samo da bi nešto od novca mogla da ostavi sa strane za zimske dane kad nije imala prilike da zaradi. Majku nije pitala kako i da li plaćaju stanarinu mada je više puta htjela ali je zbog njenog raspoloženja odustajala da s njom razogovara a još manje da je pita bilo šta vezano za finansije i kuću. Često je ostajala budna posmatrajući je i žaleći je . Nestala je ona hrabra lijepa žena koja je uvjek nasmijana i vesala se vrtila po kući ispunjavajući svaku njihovu dječiju želju . Isčekivala je dan kad će se otac iznenada ponovo pojaviti kao što je i otišao ali to nije dočekala, doživjela je još jedno razočarenje ovoga puta od strane majke. I ona je kao i otac samo otišla i nestala . Niko od daljnje rodbine i prijatelja nisu znali ništa , neki su čak odbili i da razgovaraju s njom dok su ih jedni proklinjali drugi su tvrdili da su im dugovali novac i da sumnjaju da će se ikada pojaviti jer nije bila mala svota koju su dugovali , za razlog dugova ona nije znala i ko zna možda nikad neće ni saznati.Lejla je izgubila svaku nadu i više nije ni razmišljala o njihovom povratku jer je sad imala veći problem . Ona nije mogla da se stara o braći i bilo je pitanje dana kad će se neko iz udruženja za zaštitu djece pojaviti na vratima . Kao i prije tako ni sad nije imala miran san, ma koliko ju je umor obarao briga i razmišljanja je nisu napuštala . I tako je na sve te probleme došao i veći problem i prije nego je očekivala .
Jedno jutro odmah nakon što je ispratila braću u školu na vratima su joj se pojavili ljudi iz opštine . Nije mogla da vjeruje da je došla u neizlaznu situaciju i da je s braćom kroz tri dana trebala da završi na ulici . Ćutala je i nije se protivila njihovoj odluci jer nije ni po koju cjenu smjela da spomene da već mjesecima žive bez oba roditelja.
Nije više odlazila ni na posao jer više nije ništa činilo smisla . Odlučila je da rasproda stvari iz stana i tako skupi bar nešto novca za put . Teška srca je morala da prihvati jedini izlaz a to je da braću odvede i ostavi kod nane s očeve strane jer je jedino za nju znala . Pakujući stvari našla je staru kovertu sa adresom , pismo je bilo iskidano a slova izbljedila od vremena , nekoliko rječi je još moglo da se nagadja i koliko je ona uspjela da razumije pismo je bilo od strica za njenog oca . Nekoliko starih fotografija od gradjevine kojoj se Lejla divila je bilo vezano gumicom zajedno sa još nekoliko slika na kojima su bili dvojica dječaka , nekoliko slika iz vojske na kojima je mogla da prepozna oca i jedna slika pored rjeke . Skupila je sve to i zajedno sa novcem koji je skrila na dnu torbe koju je stiskala uz sebe.
Imala je još jedan težak zadatak a to je da na neki način kontaktira nanu jer nije mogla da riskira da potroši i ovo malo novca uzalud . Kod svakog pokušaja je udarala u zid da joj nije preostalo ništa drugo nego da krene na put koji je trajao mnogo duže nego je planirala , i sve što je neiščekivano doživjela u putu nije bilo ništa u poredjenju na ono što je dočekala kad je stigla u Midyat .
