Istu sreću kao što je prije četiri godine za dlaku izbjegla susret s Omerom ovoga puta nije imala. Ko zna možda zato što je susret bio slučajan i neočekivan , ili možda zato što se ovdje bila opustila jer odavno je prestala da se plaši . Možda oni jesu ostvarili svoju osvetu ali veću kaznu od te što je Omerov sin i nasljednjik nosio prezime Šahin nisu mogli da dobiju , ni on ni njegova familija.
Sjedila je samom ćošku fino namještenog restorana sa sinom u krilu. I ako je poznavao sve njene radne kolege jer su na neku ruku svi pomalo učestovali u njegovom odrastanju, Emir se ipak najsigurnije osjećao kad su ga Lejline ruke čuvale. Ponekad bi malo se nagnuo na svoju lijevu stranu gdje je sjedio Hafid ( student iz Jordana, koji nije skrivao da je osjećao nešto prema Lejli) kako bi probao nešto od hrane ali bi kod pokušaja da ga Hafid nahrani stidno se privijao uz Lejlu . Tamnoplavim okicama je radoznalo razgledao po restoranu kad je se većina razišla zbog posla i drugih obaveza . Lejla nije obraćala pažnju na drugi dio restorana gdje su je već nekoliko minuta bez prestanka odmjeravale iste boje oči kao kod Emira...
Kemal je iz prvog pogleda shvatio da se s Omerom nešto dešava ali nikad ni u najludjem snu nije moga ni da pomisli da je upravo gledao Lejlu i sina . Nervozno se pomjeri u mjestu i preko ramena se obrati Omeru i ako je i sam bio više nego siguran da je to ona.
-"Drug smiri se , nije sigurno da je ona . Zar nije moguće da opet možeš pogriješt jer u posljednjih nekoliko godina svaka djevojka tamne kose koja je prošla Istambulom je bila zaustavljena . Ne moj molim te da i ovdje moram da se izvinjavam i da te smirujem..."
Omer razvuče osmjeh u jednu stranu i očima mu dade znak da pogleda u pravcu dječaka koji je radoznalo posmatrao tradicionalne Turske ukrase na policama iznad stola gdje je Lejla sjedila . Kemal zakuca pogled i skoro da se gušio dok je izgovorio -"Da li je moguće ?! Ne ovo ne može da bude slučajnost , zar je moguće da ima toliko tvog izgleda ... Bože pa ono djete je u orginalu ti kad si bio mali!!!"
Omer se nervozno nasmija i rukom pozva vlasnika restorana koji je već dugi niz godina bio njegov dobar drug , poznavali su se još od djetinstva a prijateljstvo su učvrstili kad su zajedno studirali. Nekoliko godina stariji od njega čovjek sa osmjehom pridje stolu ali mu nestade osmjeh s lica istog trena kad pogleda u pravcu stola sa kojeg Omer nije skidao pogled . Lagano de spusti na prazno mjesto pored Omera i dok je brisao ruke od krpu koju je imao zakačenu za pojasom, nagnu glavu bliže Omeru i upita -"Tvoja Lejla? Da li je moguće ?!"
Nije trebao odgovor svima za njegovim stolom je iz njegovog pogleda bilo jasno da je bio siguran da je samo nekoliko koraka udaljenih od njega sjedila još uvjek vjenčana žena sa djetetom za kojeg je bio siguran da ga nije rodila. Nekoliko mjeseci nakon njenog totalnog nestanka iz Istambula od poznanika iz bolnice je saznao da je Lejla imala zakazan abortus nekoliko dana kasnije od dana kad ju je ugledao u toj istoj bolnici. Bio je siguran da od njega nije željela ništa a još manje djete koje bi je za njega vezalo cjeloga života .
Kemal i svi drugi su mogli da nagadjaju šta mu se vrtilo po mislima dok je po njima izgledao smireno, sve dok Lejla nije ostala sama sa Hafidom i Emirom . Pomislio je da mu se samo čini da je pokušavala da neuvrijedi čovjeka pored sebe koji nije popuštao da je nagovori da podju negdje skupa. Nije bio siguran da li je pristala ili odbila jer je čovjek nestao u pravcu izlaznih vrata dok je ona spremala Emira i čekala da joj donesu račun . Omer rukom zaustavi konobara koji je posluživao za njenim stolom i iz njegovih ruku uze račun gurajući mu novac i račun u ruke. Kod sebe je ostavio crnu kožnu knjigicu koja je služila da račun ostane skriven i sa osmjehom pridje stolu pazeći da zatvori Lejli prolaz kako ne bi uspjela da mu pobjegne.
Ostao je iznenadjen njenom smirenošću kad je podigla pogled i ugledala ga . Izgledalo mu je kao da je očekivala ovaj susret. Hladno je ispružila ruku prema njegovoj dok je drugom rukom tražila novčanik . Omer je iznenadjen njenim ponašanjem ostao na tren zbunjen ali se brzo sabrao . Pogled mu nije silazio sa Emira koji ga je radoznalo posmatrao pridržavajući se za Lejlino rame. I samo što su oboje krenuli nešto da kažu prekinu ih glasić radosnog Emira koji uzviknu "tata", i malenom rukicom pokaza u pravcu prema Omeru. Imao je osjećaj da mu se srce topilo sve dok dubok muški glas iza njegovih ledja se ne oglasi "auto ti je spremno, a i Sabrina je pristala da večeras pričuva Emira ."
Da je umirao po ko zna koji put je bilo malo reći. Da li je bjes, huja ili tuga navirala u njemu to ni sam nije ovog trena mogao da razluči . Ali za neko čudo je ostao smiren , dok se podizao iza stola odmjerio je Hafida prije nego je rekao "žao mi je što smo ti potrmetili planove i nadanja ali moja žena i sin odavde idu sa mnom."
Njegova ozbiljnost u glasu i to što su njegove rječi bile upućenje više njoj nego Hafidu , kod Lejle probudi paniku i osjeti neki strah. Pogledom predje po restoranu i shvati da su svi pogledi bili na njima , da ne bi još više skrenuli pažnju na sebe tiho uz pogled sažaljena se obrati Hafidu-"Izvini , obećavam da ću ti sve objasnit sutra ."
Uzela je Emira u naručje u nadi da će i Omera ostaviti za sobom , ali prije nego je napravila nekoliko koraka prema izlazu osjeti kako joj se Emir izvlači iz naručja dok su ga Omerove ruke pažljivo preuzimale. Nešto je rekao ali ona ni jednu jedinu rječ nije čula , očekivala je da će jednog dana se pojaviti pred njom ali ne ovdje i ne danas, sad kad je konačno dobila nadu i skupila snagu da započne novi život ...
