Lejla Tusun ... Emir Tusun ... Omer Tusun ...
Drhtavim rukama je pridržavala papire u svojim rukama a jedan od njih je bio Emirov rodni list sa ispravljenim informacijama . Još jednom ih prelista kao da je ovako uvjeravala samu sebe da je oči ne varaju i da je sve dobro vidjela. Vrati sve nazad u smedju veliku kovertu koju je spremila na sigurno mjesto . Mahanjem ruke ispred svog lica kao da se hladila otjera crvenilo s obraza dok je vraćala suze očima, još nije bila spremna da oprosti Omeru i ako je davao sve od sebe ovih proteklih dana od kako se rano ujutro pojavio ispred njenih vrata. Bila je sretna što ga ponovo vidi ali je to spretno skrivala , svidjalo joj se što nije tako lako popustio i odustao od borbe i od pokušaja da mu oprosti . Jedino joj je malo zasmetalo što je uzimao previše vremena , nekako je sve gurao polako , nije navaljivao već je puštao da sve ide svojim tempom. Imala je osjećaj da je pustio njoj na izbor da ona napravi prvi korak , što njoj ponos nije dopuštao da to učini . Čak je odbijala da ga gleda u lice i kad bi vodili neki ozbiljan razgovor koji je imao veze o njihovom mjestu boravka ili za Emira . Ostavila ga je u neizvjesnosti, nije se protivila njegovom prijedlogu da neko vrijeme borave u Midyatu ali isto tako nije dala ni pristanak. Čekao je neko pogodnije vrijeme kako bi opet dotakao istu temu jer je imao strah da sve što odluči prebrzo može da se završi tragično . Iskoristio je svoju posjetu i slobodno vrijeme u sklapanju novih poslovnih ugovora da je jedan od njih bio sa bližnjim rodjakom od Hafida . Što je više saznavao o Hafidu i njegovom razočarenju što Lejlu nije mogao da ubijedi da podje s njim jer je bio spreman na sve samo kako bi je usrećio , zbog tog saznanja je sve više rastao bjes u njemu jer je sam sebi stvorio rat u glavi zbog pogrešnog utiska da je i Lejla bila razvučena osjećajima više prema Hafidu nego prema njemu i da je zbog toga oklijevala u odlukama . Odlučio je da se bori i ako nije imao protivnika.
Nije joj zasmetalo kad se iznenada vratio ranije nego je to imala u planu , niti se protivila što joj je pobrkao planove za taj dan, koliko ju je njegovo surovo obraćanje koje je više ličilo na naredbu nego na zahtjev da spremi svoje i Emirove stvari kako bi uhvatili zakazan let za Tursku. Jedan pogled na njegovo lice joj je bio dovoljan da sve zamišljeno ostane neizrečeno bar ne sad dok mu je neki bjes sjevao iz očiju . Nije se usudila ni da pita koliko dugo bi trebala njihova posjeta da traje kako bi mogla da isplanira i najavi svoje odsustvo sa svog posla . Lagano je zatvorila vrata za sobom kako bi tiho telefonirala , nije mogla samo tako jednostavno otići jer ovo sa Omerom je bilo i za nju samu nesvatljivo, nije bila sigurna gdje se nalaze i kad bi opet mogla da ostane na cjedilu i u istoj situaciji kojoj se našla nekoliko godina ranije . Radosna što nije morala mnogo da objašnjava razlog što uzima slobodno na neodredjen period , prekinula je vezu i sa mislima koji su je nosili negdje u daljinu nastavila je s pakiranjem stvari . Koliko dugo je Omer stajao nagnut na vratima nije znala sve do momenta kad se uplašila da je ispustila sve iz ruku kad ga je ugledala. Nešto je tek tako promrmljala kao razlog da se provuče pored njega i ode u drugu sobu samo kako ne bi bila sama s njim . Zatvorila je lagano vrata za sobom klizeći niz njih jer su joj noge izgubile snagu zbog klecanja u koljenima koje je osjetila provlačeći se pored Omera. Njegov miris koji se nije promjenio sve ove godine joj je donosio nemir svaki put kad bi ga osjetila . Sa sobom je osvježavao slike prošlosti koje je tako silno želila da zaboravi ...
Trajalo je neko vrijeme njeno drhtanje i borba da vrati suze , uspravila je se uz nekoliko dubokih uzdaha spremna da nastavi s pakiranjem stvari . Dok je prolazila pored odškrinutih vrata čula je jedan dio Omerovog razgovora s nekim preko telefona , i sudeći po njegovom naredjenju razgovarao je sa nekim iz Midyata . Brzo je spakovala sve i sa spremnim koferima je čekala Omera dok je Emiru pokušavala po ko zna koji put da objasni da neće moći sa sobom ponijeti sve svoje igračke . Nije se usudila podignuti pogled kad je pored sebe ugledala Omerova stopala i začula njegov glas , zvučao je nasmijan i radostan da mu je pozavidila na opuštenosti koju ona nije mogla da ima od kad je on boravio s njima. Ugleda njegovu ispruženu ruku ispred svog lica i brzo se ispravi pokušavajući da sakrije to što je odbila njegovu pomoć , ali nije uspjela da sakrije drhtanje ruku dok je pokušavala da skloni kosu sa lica . Osjeti kako je hvata za ruke gurajući je svojim tjelom prema zidu , od straha ili šta je osjećala tog trena ni sama nije mogla da različi osjećaje , nadje se zarobljena . Držao joj je obe ruke svojim rukama podignute na zid pored glave , dok ju je lagano dodirujući svojim tjelom držao uz zid tražeći njen pogled kojeg je spretno pokušavala da sakrije okrćući glavu kao da je pogledom tražila nešto . Osjeti nervozan smjeh Omera dok je popušta stisak na njenim rukama , spustio je glavu naslanjajući je na zid pored njene dok je pokušavao nešto da kaže , i kao da se dvoumio ponovio je više puta njeno ime sve dok nije izgovorio rječi koje su je istog trena zakovale u mjestu .
-"Lejla , Lejla... Vidi ovako neće moći dalje. Trudio sam se i Bog mi je svjedok koliko sam nadmašio sve svoje pokušaje strpljenja kad si ti u pitanju ali više nisam siguran da mogu još dugo da izdržim. Ne želim da se opet ponovi ono što si doživjela ali me tvoje ponašanje tjera na to ... "
Nije se usudila da otvori oči ni kad je osjetila da više nije stajao pored nje . Još neko vrijeme je stajala nemoćna da se pomjeri ni kad ju je Emir vukao za odjeću uporno ponavljajući isto pitanje sve dok ga Omer nije uzeo u naručje otvarajući ulazna vrata. I kao da se tek probudila iz nekog neisanjanog sna samo je kimnula glavom na njegovo pitanje "spremna" , uzimajući dva kofera koja je vukla za sobom koračala je ispred njega dolazeći lagano sebi stidno baci pogled preko ramena koji brzo sakri kad je primjetila da joj se Omer smješkao odmjeravajući je zavodnički kao da je to namjerno radio samo kako bi je nervirao.
