moji prsti
zapamtili su crte njegova lica;
meke obraze i umorne oči
i zapamtili su on
teksturu njegove tople kože
pod tetovažom
pamti moja koža
lak dodir kako klizi preko nje
i način kako mu u ruke pristajem
za njegove ruke
kao da sam stvorena;
da ondje osluškujem mu srce
cijelo sam mu lice
izljubila dok sam mu rukama bila
osim usana; nisu još moje.
tog trenutka
kada sam te pustila da uđeš u bus
zažalila sam što te nisam sa sobom vratila kući.ovakve osjećaje
niti najslađe riječi ne mogu opisati
za tebe trebala bih nove riječi osmisliti.
YOU ARE READING
Život u ružičastom
PoetryOva poema, kontradikcija je, život u ružičastom i život u crnom; postaju ista stvar. #3 u poezija #1 u kratka priča