Život u ružičastom

a r t

proza

volim boje. ponajviše volim vodene boje, način na koji se razliju po papiru. usporedno, volim način na koji krv razlije se pod kožom koja rumeni, ondje kad ostane trag. ljudskost je najprofinjenija i najdestruktivnija forma umjetnosti. samo zato i postojim.

ljudi uvijek su bili umjetnička djela, art imitates life. volim gledati trenutke u kojima ljudi su umjetnost; kada su opušteni, kada su umorni, kada su sretni... mislim da se zato bavim fotografijom. da to zabilježim za dane kada se toga više neću moći sama sjetiti.

slikala bih ti temperama po koži sunce i cvijeće, i sve toplo što me na tebe podsjeća.