Život u ružičastom

molitva

ne prljamo obraz, to je uvek čisto.
/
ljubav ću da čuvam, ali pare ću da trošim.

koliko putasu nas kao
djecu učili da se molimo?
da molimo svaki dan,
a ne samo kad bog zatreba?
prestala sam
odavno već u boga vjerovati;
ako postoji on je loš kao i svi mi.
bez obzira na to,
nekad pomolim se tišini, a ne bogu.
više me tišina slušala
i njeni demoni, nego bog ikada.
ponos je svake balkanske majke,
da kćeri lijepe su i mole se,
važnije od sreće.
pa tako kad se molim tišini,
bakama svojim čuvam obraz.