Poruke za njega

Noć

Razlog je samo jedan zašto sreću tražim u ljudima kao što je on,a to je jer nemam nikoga.Ne razumijem kako stvoriti vezu s ljudima,kako pričati sa njima,pa jednostavno se tješim s ovakim stvarima da nekom pomažem.

Obećanja sva ispunim uvijek,svakog bi vratila na dobar put,a onda kada bi čvrsto stao na zemlju,ja bi ga izgubila,jer ne znam držati osobu kraj sebe.

Možda sam asocijalna,možda sam stvorena da ispravljam druge i ostajem živjeti sama,bilo kako bilo on je sada jedina moja briga.Moja briga nisu ni drugarice ,nema ih,moja briga nije ni šta obući za izlazak,jer nemam s kim.

On,ta jedna osoba je cijeli moj svjet,on je moja beba o kojoj se moram brinuti,on je moj brat koji će me štiti,on je moj drug kojem ću plakati na ramenu,on je moj partner koji ćeme grliti,on je moje sve,jer više nemam nikoga.

Suze su mi potekle niz lice,jer sam tako usamljena.Imam osjećaj da sam zbog sve te usamljenosti dobila kompleks nize vrijednosti pa se zadovoljavam ispod prosječnim stvarima.Nisam navikla da se neko trudi za mene,navikla sam da čupam tu ljubav,molim i plačem za nju.

Navike čovjeku ne možete promjeniti,naučila sam donekle živjeti sa tim.Brišem rukama suze koje se slijevaju,kao Nijagarini vodopadi niz moje lice.Zapravo se trudim naučiti da živim sa tim da sam sama,da nemam nekoga za priču,jer dosadim osobama,tako ću i njemu nakon što mu pomognem dosaditi.

Život je okrutan,a moji grijesi se naplaćuju na najgori mogući način puna sam ljubavi,koju niko nikad neće uzvraćati vječno.

Moja prijateljstva traju do pet dana maksimalno,jer dosadim osobi,veze ipak ostanu nešto duže.Ni veze ne znam tako dugo održati,kao da sam nekom kletvom prokleta.

Tješila sam se neko vrijeme da možda se tu ne uklapam,jer imam drugačije mišljenje,ali ma koliko mijenjala okolinu ostalo bi isto ili bi našla nekoga i zalijepila bi se za tu jednu osobu dok joj ne bi dosadila.

Naučila sam sve lekcije,svaki stranu,svaki citat,svaku pjesmu,ali nikad neću naučiti kako prestati biti sama.

Naučite me,molim vas kako dobiti pronaći druga,tu BFF,tu seku/brata koju ti bog nije dao kao pravu sestru,jer vas nijedna majka ne bi mogla trpjeti.Gledala sam uzaludno u strop,dok su se suze slijevale niz moje lice,niko nije mogao pročitati moje misli,niti mi je mogao odgovoriti na njih.Pružala sam ruke lagano ka nebu,hvatala tu neku nepostojeću ruku,ali bi moje ruke brzo pale na moje prsa,koja su se ubrzano dizala i spuštala,zbog srca koje je uderalo u mojim grudima.Srca koje niko nikad nece uzeti sastaviti i ostaviti takvog,srca koje iznova i iznova dobija novi šav.