Poruke za njega

Odljubi se

Rekao mi je "odljubi se",kao da sam ga mogla prestati voljeti,da sam mogla,ne bih se nikad ni zaljubila.

A nisam se željela zaljubiti,nisam kunem se,jer tko bi živ željeo gorko-slane suze koje peku kozu,a pale dušu.

Rekao mi je"odljubi se",a nije znao da ni u šali ne bih mogla reći "ne volim te",nisam mogla reći ni "volim te",jer to nije bilo ono "volim te",već nego čudnije,nepoznatije "volim te",a hladno mi je rekao "odljubi se."

Nisam imala izbora da li da se zaljubim u njega ili ne,desilo se,ne znam kako,ne znam zašto,ali eto kao grom iz vedra neba ušuškao se u razlomljeno srce,valjda je ušao kroz pukotine i sada tamo spava,pokriven,zašuškan i nadam se sretan.

Likom je prosječna osoba,prosječnoga izgleda,ali ima nešto u tim očima zbog čega ne želim da odem,kao da me gleda uplakano,imam osjećaj da me nešto ili netko gura ka njemu da popravim tužnu dušu koju krije.

Glas mu nimalo ne dolikuje godinama,previše je mlad,vragolast za godine koje on nosi,pa kada pogledaš njegov lik,a onda čuješ glas,zbuniš se,izgubiš u vrtlogu vremena.

A rekao mi je"odljubi se",kao da sam mogla...

Rekao je to tako hladno,kao da mu je u tom trenutku srce kovao let Artički,a pogled tako hladan,šibao me je njime preko moje gole kože,boljelo je,ali modrice nijedne nije bilo.

Nisam bila sigurna da li je svjestan da me je ubio,ipak rana nije bilo,krvi nije bilo,a ubio me...Ležala sam tako nepomično,mrtva,a živa,živa tek toliko da mi se prsa ponekad pomjere dok udahujem zrak,a mrtva toliko da ni suze,ni jecaja pustiti nisam mogla.

Na kraju mi reče"ne trudi se oko mene,ja ne znam voljeti" kao da sam mogla birati...

Ja ležim,nepomično ležim,samo dišem i gledam u prazno..Srce je izašlo iz grudi,uzelo oštricu i krenulo u borbu,a ja ležim nepomično,bojim se krenuti za njim.

Šta ako doživim poraz,on bude morao izaći iz ovog napuknutog,zakrpljenog srca,a baš je ljepo u njemu zaspao?

Poruke ću također stavljati i na svoj zid