Uvod

31 0 0
                                    

Suze se slijevaju niz blijedo izmučeno lice , ali jecaji ne napuštaju tijelo . Jednostavno nije ostao ni atom snage u tijelu koji bi ispustio taj jecaj , nije ostalo ništa sem praznine , praznine koju si ti stvorio .
Čestitam ti , znam da si ponosan na svoje djelo , ipak si ti sam satkao svu ovu bol .

Po prvi put nemam potrebu za povratkom k tebi , jer potreba da počnem živjeti  je postala puno jača.

Drhtim od straha , dok gledam u stara drvena vrata iza kojih se krije nada , iza kojih je moje bolje sutra , a bojim se ustati iz ovoga mračnoga kuta i kročiti kroz njih.

Pokušajem skupiti snagu ,drhtavim rukama brišem suze sa lica , imam osjećaj kao da mi koža gori .

Pridržajem se za zid dok ustajem i lagano krećem ka vratima boljeg sutra . Nemam snage ni osvrnuti se za propalim životom sa tobom , samo koračam pravo , polako i nesigurno poput uplašenog djeteta .

Konačno zrake sunca dopiru do mene , do moje kože prepune modrica i moga lica nateklog od suza . Svjetlost mi se čini toliko jakom kao da ćeme zasljepiti .

Izlazim , izlazim iz pakla . Bosim nogama stajem na mekanu travu i odlazim .

Ovo će ujedno biti i uvod u jedno od priča koja će se nadam se uskoro pojaviti na mome profilu😊

Poruke za njegaDonde viven las historias. Descúbrelo ahora