Niko nikada nije znao zašto sam sama,valjda to ide tako u svakom okruženju postoji ona osoba koja je sama,ima neku svoju rutu od par mjesta i tako u krug.Pitam se je li se itko ikad zapitao zašto se blago nasmješim,iako su mi slušalice u ušima?Jesu li znali da su isključene većinu vremena,da se smijem njihovom razgovoru,jer mi je sladak?Tješiš se jedno vrijeme da si drugačiji,možda se ne uklapaš,promjeniš sredinu i onda jedino što se promjeni je svakodnevna ruta....Mislila sam neko vrijeme da sam inteligentna jako,jer svi veliki umovi su bili samotnjaci,ali nigdje ne piše da su oni žalili zbog toga.
Uhvati me tako nekad bol u grudima,čujem sve te razgovore,pokušajem sebe zamisliti u njima i tako sekunda za sekundom,ja se već gušim u suzama.
I tako uskoro mjenjam ovu sadašnju rutu,za srednjoškolsku rutu...
Sve se vrti u krug.
Znam da ljudi tih godina,a ni stariji ne razmišljaju puno kako je samotnjacima..
Doduše mnogi uživaju u samoći,ali mene ona proždire..
YOU ARE READING
Poruke za njega
PoetryPoruke,riječi idiotima,koji ih nisu vrijedni. Tužne poruke,ljubavne poruke,za prekide,za ljutnju od frendzona ili da se pronadjete u njima itd cover by : @martina-story
