Back again (HP fanfiction)

4 Brukes

Hadrianova vožnja nije bila ni najmanje udobna. Bio je zavučen u rupu u kontrolnoj sobi, ispod palube pa je osjetio i najmanji talas i ljuljanje broda. Na njegovu sreću vožnja nije trajala dugo, svega tri sata. Sačekao je da se svi putnici iskrcaju kako bi mogao da nesmetano i on siđe. Sklizao se niz stepenice i odgmizao do najbliže slijepe ulice.
Tu se transformisao nazad u čovjeka, ali u svoju personu koju koristi na misijama, sa svijetlo smeđom valovitom kosom i crnim očima. Bilo je već tri sata poslije podne kad je stigao do centra Dublina i zašao u njegov magični dio. Iako su mnogi vjerovali da je magični centar Irske prenesen na Britaniju 1677, njen zabranjeni, mračni dio je ostao i bez intervencije Aurora ili magične vlade, stvorili su vlastitu teritoriju na kojoj se bića klasificirana kao veoma opasna, slobodno kretala.
Vukodlaci, vampiri, veele i mnogi drugi su uživali svoju slobodu. Hadrian ih je otkrio prije četiri godine i zamalo izgubio život objašnjavajući kako nije tu da dovede ovu mračnu stranu Dublina na svijetlost. Sada ima nesmetan pristup ali pod uslovom da njihova lokacija ostane skrivena. I taj uslov je Hadrianu odgovarao jer zašto da pusti rudnik izgubljenih knjiga, artefakta, zabranjenog znanja engleskim Aurorima koji su poznati po uskom i osuđivačkom stavu prema magiji koja zahtijeva i jednu kap krvi.

Brzo se kretao poznatim ulicama mračnog Dublina i pronašao radnju koju je tražio na samom kraju, Mikael and Brukes, jedan od vlasnika Merol Brukes je sin staroga Bourgina Brukesa koji je imao vlastitu radnju u Knockturn Allyju prije rata. Poslije pobjede svijetle strane Aurori nisu dopustali da se ova zajednica oporavi, iako je stari Brukes nekim čudom preživio rat.
Merol Brukes je izgradio svoju radnju slično kao što je nekad stari Brukes, sentimentalnost, govorio bi Hadrian. Štapićem je mahnuo preko začaranog zvonca koje stoji prije samog ulaza, obavještavajući Mikaela da nova mušterija ulazi.
Odmah je prišao pultu gdje se Mikael cjenkao sa parom Veela i njihovom malenom kćerkom koja već osjeća posljedice privlačnosti kojom odiše njena aura. Tužno je to što takav napitak nije legalan, samo zato što zahtjeva pet kapi krvi bijelog zeca, uzete na noć mladog mjeseca. Pet kapi koje djele jednu nevinu djevojčicu od mirnog postojanja. Zato Hadrian planira da napusti Aurore čim završi sa razlogom koji ga je doveo u Irsku, Rookwooda.

"Gdje je Brukes?" upita Hadrian čvrstim glasom. Mikael mu je pokazao na stražnja vrata, vrlo dobro znajući da je Hadrian ispod glamoura kojeg vidi ispred sebe.
Hadrian je ušao, pažljivo zatvarajući vrata iza sebe, tako da ne ometa Merolov rad. Iako ima zajedničko vlasništvo nad radnjom Mikael and Brukes, Merol nikad se nije fokusirao samo na prodaju začaranih predmeta nego se odjelio na pravljenje čarobnih štapića. U uskoj sobici sa prigušenim svjetlima, zidovi nisu ni vidljivi zbog polica koje ih zaklanjaju. Na tim policama su naslagane grančice pogodne za pravljenje štapića i bezbroj tegli punih esencija za štapiće.
Merol je sjedio za stolom i uvlačio kombinaciju dlake veele i ljušture kineskog zmaja u dugu grančicu od borovog drveta.
Hadrian je sačekao desetak minuta da Merol završi, jer visoko cjeni rad pravljenja štapića i zasigurno ih ne može praviti svako. Kad je završio i položio štapić na stol, Hadrian mu se približio.
"Hadriane, šta te dovodi u moju skromnu radnju?" upita Merol, ne odvajajući pogled od novonastalog štapića.
"Tražim nekog. Starog poznanika koji mi bježi već pet godina." odgovori Hadrian, pažljivo promatrajući Merolov govor tijela. Merolove usne su se stisnule u tanku liniju prije nego što se obratio Hadrianu. "A ja sam se nadao da si došao da posjetiš svog dobrog, starog prijatelja. Alas, vi Aurori nikad ne mirujete."
"Nisam ovdje radi njihovih afera." kratko odgovori Hadrian, iznrnađujući Merola.
"Pa zašto nisi odmah rekao? Sada, ko je tvoj... poznanik?"
"Rookwood." reče Hadrian, bez ikakvog okolišanja.

"Zar ga ne traže britanski Aurori? Vrlo dobro znaš da ne želim nevolje sa njima, obećao si."
Hadrian ni ne planira dovesti Aurore u Dublin i to je dao Merolu na znanje.
"To se nikad neće desiti. Samo mi reci šta znaš o njemu i odlazim." obeća Hadrian.
"Uredu. Prije par dana je došao u ovu radnju, slično kao i ti, samo što mi je držao štapić pod vratom, vjerovatno ukraden, zahtjevajući da mu napravim unikatni štapić koji odgovara samo njemu. Imao je luđački pogled u očima i nisam ga smio odbiti u takvom stanju, pa sam mu napravio jedan."
Prije nego što je Hadrian uspio da otvori usta Merol je podigao ruku i nastavio. "Naravno, taj štapić nije upotpunjen, niti je sposoban da izdrži velike količine mračne magije. On bježi više od pet godina, Hadriane. On je na nogama od trenutka kad je beživotno tijelo njegovog gospodara palo na hladne pločice Hogwartsovog dvorišta. Kada ga pronađeš, neće biti ni upola normalan i bistrih misli, ako je ikad bio."
Hadrian je izvadio kartu koja je pokazivala litice Kohera prekrižene sa crvenim mastilom i razvukao ga stol, pokazujući prstom na veliki iks.
"Da li je spominjao skrovište ili nešto slično?" ponadao se Hadrian, znajući da su šanse vrlo male. Merol je odmahnuo glavom i dao mu negativan odgovor.
"Ne. Nije se zadržao ni sekunde nakon što sam mu napravio štapić. Je li to sve?"
"Ne." reče Hadrian "Potreban mi je ritualni nož napravljen od goblinskog srebra, umočen u otrov ashwindera. "
Merol je podigao obrvu na tako specifičan zahtjev.
"A kako si siguran da ja imam nešto slično?" upita Merol.
"Druga ladica, ispod pulta. Zamotan u kožu istog ashwindera iz kojeg je izvučen otrov. " odgovori Hadrian sa velikom preciznošću. Merol je ustao bez riječi i odveo ga do pulta. Prednji dio radnje je bio prazan pa je Merol slobodno izvadio obični bodež i porezao svoj kažiprst. Kad se krv pojavila ravukao je duž ladice i potom otvorio je.
Izvadio je oštricu i predao je Hadrianu prije nego što je izrekao cijenu "Dvije stotine galleona. Ni knut manje."
Hadrian je bez riječi izvadio vrećicu galleona i ispraznio pola nje, ostavljajući ostatak sebi, a dajući Merolu tačan broj zlatnih novičića. Ubacio je ritualni nož u svoju mokeskin torbicu i nestao iz radnje.

Sljedećih pola sata je proveo teleportirajući se od grada do grada, dok se nije zaustavio na ulazu pećine u kojem su on i Dumbledore saznali za izdaju najmlađeg sina porodice Black i krađu jednog od horcruxa.  Vrijeme je da sazna da li je Rookwood zaista tu...