Plač žutih dunja

II poglavlje

Tačno godina od dedine smrti. Skupila se neka sitniš u kući da se napiju i prisjete na koje su ga načine iskoristili. A ja, jedina sjedim tu jer mi iskreno fali. Otac mi je odavno pijan sa kumom Goranom, a majka glumi brižnu domaćicu, iako svi znaju da nije.
Natjerala me je da obučem crvenu haljinu sa 17-og rođendana, ne bi li i danas našla pravu priliku za mene. Kaže ako se ne udam ove godine, dogodine me niko neće htjeti. To je valjda naučila na sebi, pošto se udala tek sa 25. Pokušava već duže vrijeme da me gurne u ruke Milivoju, vlasniku mesare. "Ima da budeš gospođa, da se vladaš, i da ne zaboraviš ko ti je to dao!".
Kako se to uopšte treba vladati žena jednog seoskog mesara. Milivoje je jedan od onih sto su išli da rade po inostranstvu pa došli u selo da se pokažu. Nije ni njemu bilo mrsko da se mota oko mene, a ja se valjda ništa nisam ni pitala.

"Dunja! Dijete, donesi gospodinu Milivoju ono slatko od šljiva što si pravila! Gospodine, da vidite kakvo moja Dunja slatko pravi, ma da prste oližete."
"Vjerujem gospoja Zorka. Vidi se da je to vrsna djevojka" pohotno me gledao pričajući sa majkom.

Kako ijedna žena može lijepo doživjeti takav pogled od muškarca.
Otac je sjedio na čelu stola, kao glava kuće. Do prije godinu dana nisam mogla razjasniti njegove poglede upućene Milivoju, ali mi je danas jasno šta znače.
Moj otac je bolestan. Umno. On kaže da me voli, ali zar se tako voli ćerka? Dok je pipaš kad sprema ručak? Ili dok joj ulazis u kupatilo dok se kupa?
Šutim. Ništa drugo i ne mogu. U početku sam vrištala, molila mater da mi pomogne, ali nije bilo fajde.
"Zar te nije sram tako pričati o ocu? On ti daje hljeb u usta, gaće na guzicu, a ti lažeš. Da nikad nisam više čula takve gluposti. Otac se sluša" to je bio prvi put kad sam je molila za pomoć.
Drugi put kada sam pokušala zaprijetila mi je da će me izbaciti iz kuće ako nastavim da lažem. Naravno, ja slušam oca. To se nije odnosilo na nju. Ja sam joj bila samo lijepa zavjesa iza koje se ona mogla kurvati. Pričvrstila je tu zavjesu debelim ekserima časti, rada i poštenja. Zakovala ih tako jako da osigura spadanje zavjese. Samo je zaboravljala jednu stvar, zavjesa je bila providna. Svi du znali kakva mi je mater. Znao je to i otac. Ali razvod nije dolazio u obzir. Zato sam postojala ja. Da svu svoju "neiskazanu ljubav" pokaže meni. Bježala sam od te ljubavi kao đavo od krsta. Samo što su sva vrata našeg pozorišta bila zaključana, a moj otac glavni voditelj programa.