UNCOMMON

Chapter #2

-XxxXxxX: "Si' dobro?" - dubok i prodoran muški glas, ko je ovo?

-Ja: "Umm,.." - skočila sam, povukla ruku sebi, pošto me držao i pogledala ga.

-XxxXxxX: "Izvini moja greška! Nisam se naspavao!" - mislim, baš tako, znam i meni se to dešava,..

-Ja: "Ma uredu je, moja greška!" - sagnula sam se i stegnula patike.

-XxxXxxX: "Ponovi ću, moja je greška. Nećemo više o tome?" - uputio mi je neki blagi smiješak, upitnim pogledom.

-Ja: "Ali to je moj,.." - pa zar i on upada u rečenicu.

-XxxXxxX: "Moja je greška!" - blago sam mu se nasmijala i: "Hoćeš sa mnom trčati, nemaš društvo?" - pokazao je oko mene i otvorio oči,.. Počinje se razbuđivati.

-Ja: "Kasnim!" - ne znam lagati, vidi se.

-XxxXxxX: "De, idemo!" - čekaj malo ko je on da me zaustaviti.

-Ja: "Pita me, momak koji fura sunčane naočale, ovako rano?" - pogledala sam ga, ima lijep osmijeh.

-XxxXxxX: "A ti si kao, smirena i staložena djevojka, koja voli mir i tišinu?" - podigao je jednu obrvu.

-Ja: "Umm,.. Tako nekako! Na osnovu tebe, koji glumi cool momka sa naočalama?" - nakosila sam glavu, pa je vratila, znate ono!

-XxxXxxX: "Mmm, pa tako nekako! Dok gledam djevojku koja ne bi mogla ni dana bez patika!" - stavio je prst na usta i pogledao me.

-Ja: "Da, 24:00h., hah'" - potvrdila sam, definitivno!

-XxxXxxX: "I vidim, došli smo do tvog odredišta!" - pokazao mi je na kameni podijum, gdje sam se inače razgibavala.

Samo sam se nasmijala i potvrdno kimnula,.. A kako on zna?

-XxxXxxX: "Pretpostavljam, zato što se pretežno svi ovdje zagrijavaju i razgibavaju!"  - pa jarane ko' da mi čita misli!

 Skinuo je naočale i pokazao na neki način dosad neviđene oči! Došao je za mnom i radio sve što i ja.

 -Ja: "Kopiraš me?"

-XxxXxxX: "Ne, samo radim svoj posao!"

-Ja: "Aa'" - mahnula sam glavom u znaku, 'svašta'. Cijelo vrijeme je bez pokušavanja, štimanja i sličnih stvari imao dobru frizuru, što me pravo čudilo! Nisam toliko obraćala pražnju, jer je moja kosa neukrotiva, što mi je drago, "Niko nije savršen!"

-XxxXxxX: "Šta slušaš?" - pokazao je na moj mobitel i do sada izgubljene slušalice.

-Ja: "Znači momak kojeg interesuje muzika! Još jedan zaključak! Sve 'sem različitih bendova, usput odgovor!" - blago sam se nasmijala,.

-XxxXxxX: "Mmm, kaže djevojka koja ne voli bendove? Još jedan zaključak!" - napravio je izraz lica, kao: "Zanimljivo"

-Ja: "Nisam tako rekla, samo današnje djevojke previše pažnje predaju svemu tome! Krišće, galame, deru se, vješaju im se oko vrata, vuku ih za uši, gađaju ih, uzvikuju njihova imena, čak se i režu, da bi dokazali da ih vole i naravno, radi njihovih djevojka 'umiru'! Huhh, prenaporno, jaki problemi!" - pažljivo me slušao, ne trepčući.

-XxxXxxX: "Režu se radi njih?" - pogleda me  najčudnijom izrazom lica do sada.

-Ja: "O da, imam jendu takvu, ne želiš čuti za šestar, kamenje i noževe!" - potvrdila sam.

-XxxXxxX: "Hmm, pravo zanimljivo! Reci joj da je to nepotrebno, pogotov što ti bendovi vjerovatno ne žele da se one režu i 'umiru' radi njih! Vjerovatno žele da one budu sretne, zadovoljne i voljene, jer svaki normalan čovjek bi to mislio. Zar ne?" - pogledao me očekujući neki odgovor.

-Ja: "O da! Slažem se!" - uz osmijeh.

-XxxXxxX: "Hajde, bar u nečemu da se složimo!" - namignuo mi je,.. Ima tako guste i duge trepuške, kao nekakve metlice, svaka zna svoju putanju i odredište,... Poput drvoreda, bez pogreške su, ugljene. 

-Ja: "Bar u nečemu!" - nasmijao se još jednom, ima takav osmijeh', ali taj sat. Pogledao je na njega pa u mene tužno, ne doslovno!

-XxxXxxX: "Bilo mi je prelijepo, stvarno zanimljivo! Drago mi je što sam te upoznao i nadam se ponovnom susretu,..." - rekao je nekako u nadi.  

-Ja: "I meni je takođe drago, a stvarno je bilo zanimljivo!" - nasmijala sam se, stegnula još jednom patike i krenula na svoju stranu.

-XxxXxxX: "Nadam se da ću te vidjeti, "Smart girl"!" - nasmijala sam mu se i krenula nazad kući, sa nekakvim osmijehom,..?

.....Kući sam došla brže nego inače! - Baš čudno? Hahh' dobre mi patike!

-Mama: "Vidi je, ni umorila se nije!" - čudila mi se žena.

-Ja: "Ništa se ne čudi i meni je čudno!" - rečenica?

-Luke: "Hajde požuri, bona, trebaš na matematiku! Poludit ćeš od tolikog učenja!" - blago me udarao u rame.

-Ja: "Baš!" - pogledala sam ga i krenula uz stepenice.

-Otac: "Ooo, stigla si!" - poljubio me.

-Ja: "Jesam!" - uzvratila sam mu poljubac i ušla u sobu.

_Otuširala sam se , obukla sivu trenerku, plavu majicu, te kosu pokupila u punđu i onda zadaća, tj. učenje i sve one knjige! Imam puno kontrolni valjda, što je pred kraj školske godine, napokon! Ova je bila pravo naporna, svi oni učenici, njihovo ogovaranje, pričanje, svaki dan postaje sve gore i gore, djeca u vrtiću su pametnija od ovih u srednjoj školi! No, neću Vas smarati sa svim tim stvarima,.. 

.....I tako, sat, dva, tri i mislim da je dosta, silazim u kuhinju, pravim čaj i ponovo se 'verem' na sprat. Sjedam na ljuljašku, podižem noge k' sebi i,.. te čokoladne oči,.. Ima tako lijep osmijeh, bijele zube koje svaki put pokaže, onim osmijehom, kao školjka bisere, romantične trepuške kao nijedan do sada, kosu, stvarno neopisivu,.. a ime, tako,.. pa kako se on ustvari zove? Hhaa' Mhmm' Hhahahah! Kako mi se to desilo? Uu, da, možda zato što sam prvi put pravo porazgovarala sa nekim muškarcem, mojih godina ili pak starijeg, mlađi nije sigurno,.. Hhaha' Glas mu je tako zavodljiv, romantičan, ali nisam pala na tu neodoljivost, to mi je drago! Hh' Zanima me, kako sam baš danas na njega naletjela, prije ga nisam viđala? Onakvog čađavog, kao.. ustvari, teško ga je usporediti sa drugima,.. Razuman je, pomalo tajanstven, zanima se za muziku, momak kod kojeg dominira crna, definitivno, tako umišljen, a ipak toliko zanimljiv i specifičan.. Hejj, a po čemu?? 

-Nastavak! Nadam se da će Vam se svidjeti, trudila sam se! Vjerovatno nije kako Vi očekujete? Ali, izvinite na greškama, ima ih uviii! Pišite mi svoja mišljenja i utiske, koliko mi znače ne mogu Vam opisati! <3 Nadam se da ćete uživati! <3 

-COMMENTS <3 

-VOTES <3