Ne postojim

IV. Krvava osveta

Mogli smo i zamisliti da je Sari bilo jako teško. Nositi se sa činjenicom da će postati majka koja je upravo prilikom te spoznaje ostavljena. Nije znala kako dokazati Andrewu da je on otac njezinog djeteta. Nije znala kako mu ispričati pravu istinu o sebi i o tome kako je provodila dane na psihijatriji. Bilo ju je stvarno svega strah. To jutro je bilo stvarno Bogom dano. Sunce je išlo na sve strane i Sara je osjećala da bi to mogao biti dobar dan. Iskreno nije uopće znala kako nastaviti dalje , sama i pritom u tuđoj kući, ali čekala je. Prošla su četiri dana otkako Andrew nije stigao kući . Sara je bila jako zabrinuta i tužna. Zvala ga je , no on joj se nije javljao. Otvorila je frižider i uzela dva jaja. Smućkala ih je i napravila brzinski omlet. Sjela je za stol no nije mogla, nije mogla jesti. Imala je velike mućnine i stalno je morala odlaziti u kupaonicu. Bila je potpuno sama sa svojim mukama. Dok je izlazila iz kupaonice zazvonio joj je telefon. "Sara dijete kako si?", progovori. "Rekla sam ti da me više ne zoveš. Stvarno ne razumijem što hoćeš od mene? Ja više nisam..", htjela je izgovoriti no sjetila se kako je u potpunosti sama. "Što Sara, što?", rekao je. Sara je poklopila slušalicu, a u tom trenutku zazvone vrata. Polagano je u bolovima otišla do vrata , ali kada ih je otvorila bila je presretna. Na vratima je stajao Andrew koji je potrčao Sari u zagrljaj. "Sara , oprosti mi. Molim te , pogriješio sam", rekao je i zagrlio ju još jače. Sara ga je zagrlila i bila je sretna, no bilo joj je jako čudno kako joj odjednom vjeruje . "Ali kako odjednom? Kako mi sada vjeruješ, a do prije par dana si me tjerao?", upitala je. "Sara, ove dane sam odlučio otići do tvoga oca. Ispričao sam mu što je bilo s nama i on mi je sve objasnio. Sve znam i stvarno si govorila istinu", rekao je Andrew. Sara je ljutito odgovorila :" Molim? Išao si kod moga oca po istinu, a meni nisi vjerovao? Pa ja ne mogu vjerovati." Sara je ljutito otišla u sobu i krenula spremati svoje stvari. Andrew je tada ušao u sobu i pokrio joj rukama oči. " Znam da si ljuta i znam da si prošla dosta toga u životu , ali nemoj se ljutiti. Sara, ljubavi. Želiš li se udati za mene? Želim s tobom odgojiti naše dijete i osnovati obitelj", rekao je . Sara je počela vrištati i plakati te je potvrdila njegovu rečenicu i pristala se udati za njega. Sreću toga dana bilo je ne moguće opisati. Dogovorili su se da svadba neće biti ništa specijalno već da će tu sreću okruniti samo oni dvoje u crkvi. Kako su dani izmicali Sara je morala otići na prvu kontrolu. Ona i Andrew cijelo jutro su se pripremali za odlazak doktoru i uistinu ih je zanimalo što će im reći jer je ovo bila prva kontrola otkad su saznali da je trudna. Polako su sjeli u auto i vozili se prema bolnici. Kada su ušli u bolnicu Sara  je legla na bolnički krevet, a Andrew ju je čvrsto držao za ruku. "Gospođo pa vi ne nosite bebu", Sara se skamenila i blijedo pogledala u doktora. " Vi gospođo nosite blizance, imat ćete dvije bebe", uskliknuo je . Sara je s olakšanjem rekla :" O Bože moj je li to moguće?". Andrew ju je poljubio i rekao: "Jedva ih čekam upoznati Sara." Sretni su zahvalili doktoru  i napustili bolnicu. Ušli su u auto , a Andrew je rekao :" Idemo na posebno mjesto Sara. Iza tebe je jedna vrećica , otvori ju." "Što je unutra, što je ovo?", rekla je. Polagano je zaustavljao auto i parkirao ispred crkve. Koračali su prema crkvi dok je Sara mislila da se idu pomoliti za zdravlje i sreću obitelji. Kada su ušli u crkvu dočekao ih je svećenik, a Andrew je rekao :" Sara , sada ćeš postati moja žena." Nakon nekog vremena izašli su iz crkve i napokon su bili ono o čemu su oboje sanjali, bili su oženjeni. Izgledalo je kao da su oboje pronašli svoju sreću i kao da će sve biti divno. Međutim svaka sretna priča ima i svoje loše strane. Sara je dobila život koji nikada prije nije imala dok je Andrew u Sari vidio svoju šansu za popravak ljubavnog statusa. Dani su prolazili baš kao i godine.

                                                                               ********

Prošle su tri godine otkad je Sara na svijet donijela dvije male blizanke. Dala im je imena Ella i Megy. Obje curice bile su nalik na majku i imale su plavu kosu. Sara im je uvijek voljela vezati kikice sa rozim mašnicama. Obje su imale plave oči i bile su jako vesele po prirodi. Andrew i Sara su uživali svaki dan s njima i njihov život je bio savršen. Ella je voljela lutkice i rozu boju dok je Megy voljela tobogan , ljuljačke i žutu boju. U njihovom dvorištu bilo je mnogo igračaka. Prvi je uočljiv bio tobogan koji je Saru podsjetio na njezino djetinjstvo. Jako je voljela cvijeće pa je u jednom dijelu dvorišta ogradila cijeli prostor ruža i tulipana. Koliko je njezino djetinjstvo bilo tužno i sama Sara više nije znala. Otkada je dobila svoje curice ona u potpunosti živi život i ponovno proživljava djetinjstvo koje nije imala. Danas njezine djevojčice slave svoj treći rođendan. Pozivnice su se printale već danima prije, a na popisu je bilo mnogo djece i odraslih. U vrtu je bilo pregršt balona i kolača, a gosti su polako stizali. " Sretan rođendan vam, sretan rođendan vam! Sretan rođendan Megy i Ella! Sretan rođendan vam!", svi su u glas pjevali. Djevojčice su uz pomoć majke puhnule svijeće i zaželjele želju. Nakon torte otišli su otvarati poklone i svi su se smijali i veselili. Slavlje je potrajalo dugo u noć i tada su stariji odlučili roštiljati. Djeca su bila u kući i gledala su crtani na televiziji. Dok je Sara pripremala stol iz kuće se začuo gromoglasan vrisak. Brzo su svi potrčali unutra no njezinih curica nije bilo. Sva djeca su vrištala i plakala, a svjetlo je bilo ugašeno. "Gdje? Gdje su? Gdje su Ella i Megy?", rekla je unoseći se u lice jednom djetetu. Dijete je počelo plakati, a majka ga je utješila i odvela doma. Svi prijatelji su sjeli i tješili Saru , no situacija je bila uistinu alarmantna. Sara je neprekidno plakala i molila da joj pronađu djecu. Andrew je bio razuman i ostao je pribran. Znao je da mora pronaći logično rješenje i odgovor gdje su njegova djeca. Prošao je cijelu kuću i nije ih nigdje pronašao. Sari je u tom trenutku zazvonio mobitel i ona se u strahu javila. Svi su sjedali oko nje i u neizvjesnosti čekali što će Sara reći i tko ju zove. Međutim poziv se odmah završio, pozivatelj je poklopio. Jedino što je Sara od njega dobila je bila poruka  :"Oko za oko, zub za zub." Ta poruka značila je jedno- djevojčice su bile otete.