Ne postojim

V. Put bez kraja

 Djeca su najveće blago koje roditelji mogu imati. Svaki roditelj bi dao sve za svoje dijete pa makar i pod cijenu života. Sara je trenutno bila u situaciji koja nije bila nimalo laka. Sara nije znala kako doći do svojih djevojčica , a bila je u stanju napraviti sve za njih. "Odakle krenuti Sara? Tko je mogao poslati tu poruku?", upitao je Andrew. " Ne znam stvarno. Ne znam tko bi i zašto oteo naše djevojčice. Nemamo nikakvih neprijatelja", u suzama je rekla Sara. "Moramo pod hitno nešto učiniti . Moramo od nečega krenuti", rekao je Andrew i zazvao policiju. "Dobar dan, moje ime je Andrew M. i zovem vas kako bih prijavio otmicu moje djece. Prije nekih sat vremena smo slavili njihov rođendan i one su jednostavno nestale. Obišli smo cijelu kuću i dvorište. Nigdje nije bilo tragova provale, a ni djevojčica. Dobili smo poruku.." Andrew je objašnjavao policiji , a Sara se ubacila :" Nije bilo znakova provale. Otmičar je zasigurno netko nama blizak ili čak... netko s rođendana." Svi su se začudili i govorili kako to nije moguće. Policija je rekla da će što prije reagirati , a Sara je otišla u sobu. U suzama i umorna od svega legla je u krevet. U rukama je držala tablete za smirenje i čašu vode. "Moje djevojčice! Majko , da ti je sada vidjeti u kakvoj sam situaciji poželjela bi da si tu. Majko, fališ mi !", zaplakala je i popila tabletu. Stisnula se i u suzama zaspala. Noć je bila duža i tamnija nego ikada. Mjesec se sakrio negdje daleko, a zvijezde su izgubile svoj trag. Andrew je cijelu noć sjedao u dnevnom boravku i razmišljao. Pokušao je doći do logičnog rješenja , ali nije ga bilo. Andrew je noć proveo na kauču, a ujutro ga je probudilo zvono na vratima. Pospan je ustao i otvorio vrata iza kojih je bio poštar. "Dobar dan gospodine, imam paket za vas. Pošiljatelj je htio ostati anoniman i ne morate ništa platiti", rekao je poštar. "Zahvaljujem se, ugodan dan", odgovorio je Andrew. Uzeo je paket i stavio ga na stol. Otišao je napraviti kavu i doručak Sari i sebi. Sa kavom u ruci polagano je prilazio paketu i odlučio ga otvoriti. Kada je otvorio paket nije mogao doći sebi. U paketu je bila lutkica zaprljana krvlju i papirić. Kada je otvorio papirić na njemu je bila nacrtana mapa. Mapa je označavala 'x' koji je vjerojatno bio mjesto gdje su djevojčice , tri puteljka i kraj svakog puteljka novu kuvertu. Andrew je u tom trenutku mahinalno ispustio šalicu iz ruke i otrčao Sari. Polako je budio Saru kako bi joj rekao o paketu jer ju nije htio uzrujati. Uistinu ga je bilo strah da se djevojčicama nešto nije dogodilo.  Sara je držala lutkicu u ruci i plakala. "Ovo je bila njihova najdraža igračka. Svaki dan su se svađale koja će ju uzeti sebi i onda bi se dogovorile. Uvijek bi se zagrlile i rekle da se neće svađati jer se vole", rekla je i zaplakala još jače. "Gotovo je, idem na policiju", rekao je Andrew. "Ne! Stani! Znam gdje je ovo. Gledaj , na crtežu kraj prvog puteljka stoji klupica i provalija. To je mjesto gdje su se upoznali moji roditelji", rekla je. "Odjeni se, idemo tamo!", rekao je Andrew. Koliko je bilo bolno ponovno otići na mjesto gdje će je uzdrmati sve uspomene na majku i oca ni sama nije bila svjesna. Istrčali su iz kuće i sjeli u auto. Put do toga mjesta je bio uistinu dalek i naporan. Vozili su jako dugo i Saru je hvatao umor. Sara je primjetila kako na putu stoji maleno dijete i pokazuje prstom na nju. Brzo se zaderala :" Andrew, pazi dijete. Stani!" Međutim bilo je kasno jer je Andrew udario dijete i odletio s autom u zid. Sva krvava Sara se polagano ustala iz auta i krenula  djetetu. To je bila malena curica koja je svojim zadnjim snagama rekla :" Ubili ste me. Prekasno si učinila ono što si trebala. Prekasno si reagirala. Ja sam mrtva!" Sara se tresla i brzo otrčala u auto u nadi da će probuditi Andrewa. Drmala ga je i drmala međutim on je bio mrtav. Sara je otvorila pretinac u automobilu i izvukla pištolj. Hladni pištolj je držala lijevom rukom na svom vratu i u tom trenutku Sara se probudila. "Hej draga, prespavala si skoro pola puta", rekao je. Sara ga je pogledala i bila je šokirana snom. "Jesi li dobro? Oznojna si i izgledaš poprilično uplašeno. Što se dogodilo?", upitao je. Odgovorila je pomalo smireno:" Sada je u redu, ružno sam sanjala." Sara i Andrew nastavili su put, ali ona je idalje bila uznemirena. Nakon pola sata stigli su do mjesta zvanog Rainwood gdje su se upoznali Sarini roditelji. Ponovno ona situacija s kojom se Sara susretala više puta; noge su joj se tresle, a zubi cvokotali kao da je ispred nje nešto zlo i tamno. Nije imala hrabrosti izaći iz auta. Polagano je otvarala vrata i izašla. Ispred nje bilo je veliko stablo i divna, drvena klupica. Na klupici su bila izrezbarena mnoga imena, a ona je odmah pronašla dva njoj vrlo poznata. Sjela je na nju i razmišljala o svojoj majci. Jednom prilikom majka joj je rekla da su se njezini roditelji tu upoznali i svake nedjelje jedno drugome ostavljali pisma u stablu. "Pisma!", uskliknula je. "Tako je, pismo !", ponovno je rekla. Ustala se i otišla do udubine na stablu. Baš kao što je i očekivala pronašla je jednu malu kuvertu. Pismo u kuverti je glasilo :" Život je jedna velika zbirka pjesama koja nekada ide sretnim putem, a nekada tužnim putem. Moj život je oduvijek bio samo pucanj u prazno. Ovdje sam upoznala tvog oca i tog dana  sam znala  da će on biti ljubav mog života. Taj dan sam došla kući i moji roditelji su saznali da se viđam sa tvojim ocem. Rekli su i da to nije moguće i da odaberem između njih i njega. Tada sam spakirala stvari i otišla tvom ocu. Ovo pismo napisala sam par dana prije svoje smrti i ostavila ovdje u nadi da ćeš ga baš ti jednom vidjeti. Znaš moj život nije bio nimalo lagan kada sam se udala za tvoga oca. On me je stalno varao pa sam čak dva puta izgubila bebu. Uvijek me tukao i maltretirao, ali kada si se rodila sve je to ostalo na svađama. Oprosti mi što ostatak života neću moći provesti s tobom , ali znaj da te stvarno volim . Sada ti želim reći nešto zbog čega se nadam da ovo pismo neće doći u ruke tvoga oca. Tvoj otac ima poremećaj i sklon je povrijediti nekoga bez da to shvati. Jednom smo bili u restoranu i juha mu je bila prevruća pa je opekao jezik. U tom trenutku zazvao je konobara i ozlijedio ga je nožem. Kako je konobar shvatio o čemu je riječ i jer je samo bio ogreban odlučio je na policiji reći da je tvoj otac to učinio slučajno. Molim te pazi ga se. Stvarno je sposoban na apsolutno sve. Meni će negdje na drugom svijetu biti bolje bez njega, a ti se ljepotice moja čuvaj! Voli te, tvoja mama! " Sara je pročitala pismo i počela vrištati . Andrew je tada pismo uzeo u svoje ruke i počeo čitati međutim njemu je u oči upao drugi papir koji je bio u kuverti. Na drugome papiru ponovno je bila nacrtana mapa, ali je bio prekrižen drugi puteljak. Također je pisalo :" Prva zagonetka je odgonetnuta, čestitam!" Sara i Andrew su se pogledali znajući da je vrijeme da se suprotstave otmičaru. Polagano su ušli u auto i krenuli voziti kući. Sara je htjela odmah otkriti sve zagonetke međutim bile su teške. Kada su se nakon tri sata vožnje vratili kući već je pao mrak. Sara je ulazila u kuću, a na ulaznim  vratima je pronašla konop. Počela je vrištati jer se odmah sjetila svoje majke koja se objesila. Andrew je brzo uzeo konop i odnio ga u smeće, a pored njega je crvenim sprejem bilo ispisano "OD TU JE SVE KRENULO". Sari i Andrewu ništa nije bilo jasno, ali imali su jednu ideju. "Možemo istražiti gdje je taj konop kupljen. Pitat ćemo ljude je li itko kupovao taj konop toga dana , a da je sličan mojoj majci", rekla je. Odgovorio je Andrew :" A Sara kako će oni znati za tvoju majku, ako u danu tamo bude sto kupaca." "Vidjet ćeš", rekla je. "Uostalom kako ćemo znati gdje je kupila konop?" , pitao je. "U našem mjestu ima samo jedna trgovina do koje je ona mogla otići bez auta" , odgovorila je. Kada su završili razgovor otišli su spavati. Sutra ujutro Sara je odlučila posjetiti trgovinu u svome naselju. Nakon doručka uputili su se prema trgovini u njenom naselju koja je bila udaljena nekih 2 sata ili možda malo manje. Nakon ugodne vožnje stigli su do trgovine "Kelly". Sara je ušla u nju i zamolila trgovca uslugu :" Dobar dan, molim vas biste li mi pomogli? Poznajete li ovu ženu?" Pokazala je sliku svoje majke na što je trgovac rekao:" Ne, nisam ju nikada vidio, a ovdje radim godinama. Ja sam vlasnik ove trgovine, ali znam ovog čovjeka pored nje." "Moga oca?", upitala je. "Da, on je često dolazio i kupovao namirnice iako nije dugo bio. Zadnji put kad je bio kupio je puno konopa i bijele boje. Toliko puno da mi je toga nestalo na lageru", odgovorio je. "O moj Bože, konop! Hvala, puno ste nam pomogli", odgovorila je. "Jesi li čuo Andrew? Moj otac je kupio konop", rekla je. "Ali to ništa ne znači. Možda mu je stvarno bio potreban za nešto", rekao je smireno. Kada su se vratili do auta , ugledali  su papirić na brisačima. Pisalo je " SVE BLIŽE STE ISTINI".  Sara je podigla glavu i kraj trgovine ugledala onu djevojčicu koju je sanjala dok su se vozili prema prvom mjestu sa mape.